Preskoči na sadržaj
Kršćanska Stvarnost

✠

Acta Sanctorum · Svezak I · 7. siječnja

O sv. Krispinu I., biskupu Pavije

DE S. CRISPINO I, EPISC. TICINENSI

Tri Krispina, pavijanska biskupa, navodi Ferrari u djelu Catalogus Sanctorum Italiæ, te kaže da se prvi od njih štuje na ovaj dan, a drugi i treći 30. listopada. Ali kao što ćemo niže reći, na ovaj dan 7. siječnja štuje se treći, prethodnik sv. Epifanija. Krispina biskupa i ispovjedaoca spominju Bellin, Maurolico i Martyrol. Germanicum, a ne navode je li prvi ili treći. Molanus, Galesini i Baronije u bilješkama shvaćaju to o trećemu, to jest o prethodniku i učitelju sv. Epifanija, kao što će niže biti očito. Martyrologium Gallobelgicum 2. siječnja navodi sv. Krispina, pavijanskoga biskupa, bez razlikovanja.

2 Životopis sv. Krispina I. ovako je ukratko sažeo Ferrari u djelu Catalogus Sanctorum Italiæ pod 7. siječnja: „Krispin, rođen u Paviji iz plemenite obitelji Niger i ubrojen u zbor kanonika, nakon sv. Urzicena preuzima biskupsku službu. Budući da mu je bilo zabranjeno vršiti službu propovijedanja, sav se posvetio uređenju Crkve i grada te sklapanju mira među zavađenima. Dok su se naime seljaci kod sela Summo pokraj Pada prepirali oko međa posjeda, poslao je svoga đakona da ih izmiri. Također je dvojicu braće, koji su se s isukanim mačevima borili oko jedne livade, izmirio ponudivši im novac. Onu livadu, koja se nazivala Livada mira, darovao je gradu. Selo Porranu dodijelio je kanonicima. Pobrinuo se da se blatnjavi grad poploča kamenjem, a obale rijeke Ticina povežu kamenim mostom. Nakon tih i drugih slavnih djela, potaknuvši puk i kler na čuvanje vjere i mira, pošto je u biskupstvu poživio 34 godine, preselio se Gospodinu.”

3 Toliko Ferrari. Nisam našao odakle je ili kada se najprije ime Papia, koja se danas pučki naziva Pavia, prilijepilo Ticinu. Prije se nazivala Ticinum, a kod nekih Ticinus, po rijeci Ticinu, koja se i danas naziva Ticino (Tesino), a ispod Pavije utječe u Pad. Onaj pak koji se ovdje naziva Urzicen, prethodnik sv. Krispina, u Rimskom martirologiju, kod Galesinija i kod samoga Ferrarija naziva se Ursiscen i štuje se 21. lipnja. O vremenu njegova života, kako ćemo ondje reći, nema pouzdanih podataka: Ferrari smatra vjerojatnijim da je umro god. 214. Ono što Ferrari ovdje piše o selu Summo (koje se na Mercatorovim i Ortelijevim kartama, kako smatram, naziva Suma, na lijevoj obali Pada, nasuprot mjestu gdje se bujica Coppa ulijeva u Pad), o polju Summiate i o sporu izmirenom po Krispinovu đakonu, valja pripisati sv. Krispinu III., kao što je očito iz životopisa sv. Epifanija 21. siječnja.

4 Čini se da isto možda valja reći i o čudu koje isti Ferrari donosi iz pavijanskih povijesti, da ga naime nije učinio Krispin I., nego III., ili svakako onaj čiji je spomen u Paviji tada bio slavniji. „Petar,” kaže, „pavijanski đakon, otišavši iz grada preko Pada radi crkvenih poslova, kad nije imao nikakva zaklona pred grmljavinom, tučom, munjama i silovitim vjetrovima, kleknuvši utekao se zazivanju pomoći sv. Krispina, i odmah se nebo iz najuzburkanijega razvedrilo.”

5 Ovoga svetog biskupa Krispina spominje i Bernardin Sacco u 6. knjizi, 8. i 9. poglavlju djela Ticinensis historia. „Oko Severove vladavine,” kaže, „Krispo Niger bio je postavljen za pavijanskoga biskupa; kad mu je bilo zabranjeno javno propovijedati, drugim je trudom i marom pomagao Pavijancima. Prihvativši se naime upravljanja javnim poslovima, potaknuo je puk na uređenje grada i savjetovao ponajprije da bi bilo prikladno popločati gradske ulice kamenom te obale rijeke učvrstiti dublje zabijenim kolcima, kako se pri naglom porastu i bujici ne bi mogla izliti iz korita probivši obale; poučio je također da se uz bokove rijeke na nižim mjestima podignu nasipi od visoko nagomilane zemlje, kako bi posjedi zatvoreni unutar nasipa bili sigurni kad rijeka poplavi i postali vredniji. Povrh toga rekao je da Ticino svakako valja premostiti na ures i korist grada; i puk je poslušao njegovu riječ te dovršio djelo. Na poticaj dakle biskupa Krispa, prvoga toga imena, pavijanski je puk sagradio kameni most na rijeci Ticinu oko dvjestote godine od Rođenja Gospodnjega. U to su vrijeme gradske zidine bile udaljene od mosta i od riječne obale na domet bačena kamena, a postoje i ostaci samoga drevnog zida u kući Salaria te kod crkava sv. Teodora i sv. Agate, koji svjedoče o udaljenosti o kojoj pišem.” Zatim Sacco na istom mjestu opširnije raspravlja o tom mostu. No to što kaže da je most sagrađen oko godine 200., što je bila osma godina Severova, odstupa od Ferrarijeve kronologije netom iznesene.

6 Čini mi se da su Djela trojice Krispinâ pomiješana te da se s pravom može dvojiti treba li ih ustanoviti trojicu ili samo dvojicu, budući da sam Ferrari u novom djelu Catalogus SS. pod 30. listopada nabraja samo dvojicu; a i Galesini smatra da se onoga dana štuje onaj koji je drugima treći. Isti Galesini 5. prosinca ima ovo: „U Paviji sv. Krispin biskup i ispovjedalac, čija se učenost i svetost očitovala u mnogim stvarima.” Ali o kojemu od njih to ponajprije valja shvatiti, ne određujem.

✠

7. siječnja Kalendar godine