Preskoči na sadržaj
Kršćanska Stvarnost

✠

Acta Sanctorum · Svezak I · 5. siječnja

O svetim mučenicima u Tebaidi pod Dioklecijanom

DE SANCTIS MARTYRIBUS IN THEBAIDE PASSIS SUB DIOCLETIANO

Budući da su u egipatskoj pokrajini Tebaidi premnogi pretrpjeli najteže muke za Kristovo ime, čija su ne samo djela nego i imena propala, Crkva je ovoga dana posvetila zajednički spomen svima zajedno, te se u martirologiju čita ovo: „U Egiptu spomendan mnogobrojnih svetih mučenika koji su u Tebaidi pod Dioklecijanovim progonstvom bili pogubljeni raznovrsnim mukama.” Kaže se da je njihove borbe opisao Euzebije u djelu Liber de Martyribus, ako je to djelo različito od djela Historia Ecclesiastica. U ovoj potonjoj, u 8. knjizi, 8. poglavlju, skupno pripovijeda njihove muke, a iz njega ih donose Baronije u 2. svesku, pod godinom 302., broj 78 i dalje, Nicefor u 7. knjizi, 8. poglavlju, te Rufin u 8. knjizi, 8. poglavlju, ovako prevodeći Euzebija:

2 „U Egiptu pak nebrojeni drugi, ne manje slavni kako muževi tako i žene, ali i dječaci i starci, malo mareći za sadašnji život radi vjere Gospodina našega Isusa Krista, potražiše blaženstvo buduće slave. Neki su od njih nakon udaraca, nakon okova, nakon željeznih pandža, nakon bičeva i drugih raznovrsnih strašnih muka bili predani plamenu; drugi su bili bačeni u more; nekima je pak odrubljena glava, tako da su dragovoljno podmetali svoje vratove pod sjekire; neki su bili izmoreni glađu; drugi su bili pribijeni na križeve, na kojima su neki na izopačen način bili pribijeni glavom okrenutom prema dolje, a nogama podignutim uvis.”

3 „U Tebaidi pak počinjena okrutnost nadilazi svako pripovijedanje. Umjesto željeznih pandža mučitelji su upotrebljavali krhotine glinenih posuda, kojima su razdirali čitavo tijelo sve dok ne bi sastrugali svu kožu s mesa. Također su gole žene, tako da ni stidni dijelovi nisu bili pokriveni, vješto sastavljenim napravama objesili za jednu nogu uvis, a glavom spuštenom prema zemlji, izloživši ih najsramotnijem prizoru, te ih puštali da tako vise čitav dan. Druge pak, gdje god bi se našla dva stabla jedno blizu drugoga, silom bi s obaju stabala savili grane jednu prema drugoj, za svaku bi privezali po jednu nogu mučenice, a zatim bi iznenada pustili grane koje su silom savili. Kad bi se one prirodnim zamahom vratile u svoj položaj, rastrgavši i razrezavši utrobu, odnosile bi sa sobom otrgnute udove. I to ne tijekom nekoliko dana ili kratko vrijeme, nego kroz više godina svakodnevno je najmanje deset, a katkad i stotinu muškaraca ili žena, pa i male djece, u jednom danu bilo klano gore spomenutim vrstama kazni.”

4 „Ali i mi sami u to isto vrijeme, dok smo putovali egipatskim krajevima, vlastitim smo očima gledali kako su pred najokrutnijim namjesnikom, koji je sjedio na sudačkoj stolici, dovođena nebrojena mnoštva vjernika, za koje je on, čim bi svaki po redu ispovjedio da je kršćanin, zapovijedao da im se odrubi glava. I dok su se oni natjecali tko će se dragovoljno podvrgnuti maču nakon izrečene ispovijesti vjere, onaj nečovječni i okrutni sudac, nimalo ganut ni pogledom na mnoštvo ni velikodušnošću njihove kreposti, ipak zapovijeda da se svi odvedu i pogube mačem. Izlaze svi zajedno na polje uz same gradske zidine, ne vučeni sponama krvnika, nego povezani vezama vjere. Nitko nije izostao, premda ih nitko nije čuvao: dragovoljno su svi, štoviše pretječući jedan drugoga, podmetali vratove krvnicima. Malaksale su ruke krvnika i izmorili su se smjenjujući jedan drugoga, a otupjela je i oštrica mača. Gledao sam kako umorni krvnici sjedaju, prikupljaju snagu, obnavljaju duh, mijenjaju mačeve, te kako ni sam dan nije dostatan za izvršenje kazne. Ipak se nitko od sviju, pa ni malo dijete, nije dao odvratiti od smrti. Nego su se pojedinci bojali jedino toga da ne bi slučajno, dok sunce naginjući se brzo zaključuje dan, ostali odvojeni od zajedništva mučenika. Tako su pouzdanjem vjere postojano i hrabro, s radošću i klicanjem, grabili sadašnju smrt kao početak vječnoga života. Naposljetku, dok su prvi bili klani, ostali nisu prepuštali dušu lijenosti ili obamrlosti, nego je svaki, pjevajući psalme i hvalospjeve Bogu, iščekivao mjesto svojega mučeništva, kako bi čineći to i posljednji dah izdahnuli u Božjim hvalama. O uistinu čudesno i svakoga štovanja dostojno stado tih blaženika, četo hrabrih muževa, kruno sjaja slave Kristove!”

✠

5. siječnja Kalendar godine