Preskoči na sadržaj
Kršćanska Stvarnost

✠

Acta Sanctorum · Svezak I · 5. siječnja

Spomen sv. Flamidijana mučenika u Cuxàu u Hispaniji

COMMEMORATIO S. FLAMIDIANI MARTYRIS, CUSANI IN HISPANIA

1 Rođendan svetoga Flamidijana na ovaj dan navodi Ferrari u djelu Generalis catalogus Sanctorum. „Na području Elne”, kaže, „sv. Flamidijana mučenika.” Helena, pučki Elna, biskupski je grad u Kataloniji pod nadbiskupom Tarragone, uz rijeku Tech, nedaleko od mora. O sv. Flamidijanu ovo piše Antun Vinko Domènec iz Reda propovjednika u knjizi o svecima Katalonije:

2 „Spomenici a urgellske Crkve, koje sam pregledao, prenose da je taj grad bio u vlasti Maura samo dvanaest i pol godina. Kad je naime preminuo biskup Dotila, ubrzo su ga zauzeli barbari, ali je nakon dvanaest godina i šest mjeseci ponovno pripao kršćanima; te je ondje za biskupa postavljen Sisebut, prvi toga imena. Ta stvar svjedoči o izvanrednoj starini vjere u tome gradu i njegovu okružju.

3 Nadalje, godine 765., dok je Galijom po naslovu i imenu upravljaob Hilderik, a u stvarnostic majordom Pipin, i dok je njegovu sinu Karlu, kojemu je poslije pripalo slavno ime Veliki, bilo jedva tri godine, dana 13. rujna neki su svećenici, nadahnuti božanskim poticajem, krenuli iz urgellske biskupije na početak dolined Conflent, kojoj je ime Eixalada, te ondje uz rijekue Têt od svojih dobara sagradili samostan, koji su htjeli da bude posvećen na čast Bogu i svetomu apostolu Andriji te da se ravna po pravilu sv. Benedikta. Njega je poslije srušila poplava iste rijeke, pri čemu su se opat i većina monaha utopili. Preživjela su ih samo petorica: oni su pošli k Protaziju, urgellskom arhiđakonu, kojemu je ona sveta zajednica bila povezana nekim dioništvom u duhovnim i vremenitim dobrima. On se, sažalivši se nad tim kobnim događajem, s njima uputio na dvor kralja Karla Velikoga 27. prosincaf godine 794. i, spomenuvši tužnu propast samostana, zatražio dopuštenje da ponovno sagradi drugi u dolini Cuxà. Rado je ono što se tražilo dopustio najpobožniji vladar, zaklinjući ih zakletvom da ga posvete imenu blaženogag Germana iz Auxerrea. A biskupu onoga mjesta u kojemu se to događalo zapovjedi da Protaziju daruje ruku sv. Germana i zubh sv. Amatora. Protazija zatim povede sa sobom u i Rim i ugovori s papom k Hadrijanom I. da on zaredi Protazija za svećenika i postavi ga za opata samostana koji se ima sagraditi. Odatle se Protazije sa svojima vratio u Španjolsku, sagradio samostan i posvetio ga sv. Germanu, kao što je Karlo bio zapovjedio.

4 Tim su mjestom nakon Protazija upravljali mnogi opati: Hembert, Adazimund, Amacije, Guntida, Blanderik, Adalard, Ajnard, Rajnard i Gondefren: ovaj je od l Agapita II. ishodio povelju o izuzeću za svoj samostan. Njega je naslijedio Poncije, koji je obnovio samostan donekle trošan od starosti i povjerio ga zaštiti svetoga arkanđela Mihaela, dok mu je u toj stvari svoju naklonost i vrlo obilne troškove pružao Wifred, grof m Barcelone, što je tada bio gotovo običaj kneževskih muževa. Sve se to čuva u koru, kako ga zovu, bazilike sv. Mihaela u Cuxàu, sabrano od Vinka iz Pise iz raznih povelja i drugih spomenika najsigurnije vjerodostojnosti, koji svjedoče o nedvojbenoj starini toga samostana. Jer premda su zidovi bili češće popravljani, a ime promijenjeno, ostala je ipak ista zajednica redovničkih ljudi.

5 U taj su dakle preslavni samostan, i najstariji od svih koji su u Kataloniji od prvoga osnutka zadržali neprekinutu redovničku stegu, preneseni sveti ostaci sv. Flamidijana mučenika, da budu trajni poticaj za postizanje redovničke nagrade. Spominje se da je okrunjen mučeništvom n 25. prosinca, na sam dan Kristova rođenja, kada se u misi čini njegov spomen. A sutradan nakon osmine Nevine dječice njegov se blagdan slavi dvostrukim obredom te se u časoslovu i misi izgovara njegovo ime. Ali osim toga ne postoji ništa. Jer drevna čitanja kojima se služe nimalo se ne odnose na životopis, nego su goli govori Otaca.”

Toliko Domènec, a iz njega Antun Yepes u djelu Chronicon Ord. S. Benedicti, st. 3, pod god. 745, pogl. 4.

a Urgella ili Urgellum biskupski je grad u Kataloniji uz rijeku Sicoris, pučki Segre.
b To je bio Hilderik III., koji je poslije zatvoren u samostan.
c Pipin Mali, poslije kralj Franaka.
d Kraj Confluentana ili Confluentina, natapan rijekom Têt, koja oplakuje i grad Perpignan. U toj se dolini posjećuje grad Prades, a nedaleko od njega benediktinski samostan sv. Mihaela u Cuxàu, urešen, kako se prenosi, preslavnom crkvom.
e To je ona rijeka koja se kod Pomponija Mele, knj. 2, pogl. 3, naziva Thelis. „Odatle je”, kaže, „obala Sardona i male rijeke Thelis i Thicis, kad narastu, veoma žestoke.” Kod Ptolemeja, tabla 3 Europe, Rhuscion, kod drugih Ruscinon, danas se zove Têt.
f Te je godine Karlo slavio rođenje Gospodnje u Aachenu, kako je očito iz djela Annales Francorum koje je izdao Andrija du Chesne; prethodne godine u Würzburgu. Ali očito je da ovdje Domènec griješi u broju godina, jer nakon te godine Karlo nije išao u Rim sve do godine 800., da vrati papu Lava. Prije bih vjerovao da je Protazije došao k Karlu godine 780., koje je godine kralj slavio Božić u Paviji i odatle krenuo u Rim.
g Životopis sv. Germana donijet ćemo 31. srpnja.
h Životopis sv. Amatora, biskupa Auxerrea, donijet ćemo 1. svibnja. Možda je Protazije susreo Karla prije nego što je ušao u Italiju; a budući da se kaže da je od njega ishodio relikvije dvojice biskupa iz Auxerrea, vjerojatno ih je primio u Auxerreu od biskupa toga mjesta. i Već smo rekli da se čini da se to dogodilo godine 781., desete godine Hadrijanove, kad je Karlo došao u Rim radi ispunjenja zavjeta i ondje proslavio Uskrs. k Hadrijan je postavljen za papu Kristove godine 772., 9. veljače, a umro je godine 815., dana 16. prosinca. l Agapit II. započeo je papinstvo Kristove godine 846., a preminuo godine 955., dana 27. prosinca. m Jeronim Zurita u 1. svesku djela Annales Arragoniæ, knj. 1, pogl. 8, prenosi da je Wifred II., grof Barcelone, umro godine 812., a u 9. poglavlju kaže da Seniofreda, sina Mirova, koji je umro godine 967., neki, premda pogrešno, nazivaju Guifredom ili Wifredom. Taj je možda onaj koji se ovdje spominje da je promicao nastojanja opata Poncija: osim ako to nije učinio Wifred, grof Roussillona, koji je živio godine 981., kako na istome mjestu piše Zurita. n Ipak ni u jednom martirologiju na taj dan nismo pronašli njegovo ime.

✠

5. siječnja Kalendar godine