Preskoči na sadržaj
Kršćanska Stvarnost

✠

Acta Sanctorum · Svezak I · 11. siječnja

O sv. Salviju mučeniku u Africi

DE S. SALVIO MARTYRE IN AFRICA

Njega spominju svi latinski martirologiji: stari rimski, Adonov, Bedin, Usuardov, Notkerov, Rabanov, Belinov, Maurolicov, Galezinijev itd., te dodaju da je na njegov blagdan sv. Augustin održao govor kartaškom puku, koji spominje Posidije u djelu Indiculus, pogl. 3: „Na rođendan za nebo sv. Salvija mučenika protiv gore spomenutih” itd. A u pogl. 9 spominje drugu raspravu „O rođendanu za nebo sv. Salvija”. Njegovo je tijelo, kako u bilješkama piše Galezinije, nekoć bilo časno i pobožno pohranjeno u kartaškoj bazilici. O njemu Vandelbert piše:

„Odavde Salvije u Kartagi posvećuje tri dana prije Ida.” Pogrešno rukopis iz Kuesu ima Salvim. Belin, Maurolico i drugi zovu ga Silvijem; pariško izdanje Usuarda iz godine 1536.* (* U izvorniku tiskano 1336.) pogrešno Salinijem, a lübečko iz godine 1475. Salinom; rukopisni Martyrologium samostana sv. Maksimina u Trieru Sale. Pogrešno ga isti rukopis i Raban nazivaju ispovjedaocem, dok ostali prema Posidiju prenose da je bio mučenik. Nije ni dovoljno dokazano ono što imaju rukopisni Martyrologium samostana sv. Martina u Trieru i rukopis crkve sv. Marije u Utrechtu, naime da je bio biskup.

2 Da se pak tko ne bi prevario, sasvim je drugi od ovoga onaj heretik Salvije, donatist iz sljedbe maksimijanista, pseudobiskup membresitanski u Africi, koji je, kako izvješćuje sv. Augustin u 4. knjizi djela Contra Cresconium Grammaticum, pogl. 48 i 49, pred prokonzulom Seranom bio optužen od Restituta, također donatista, ali iz druge sljedbe, već u poodmakloj dobi, te ga je prokonzul osudio na temelju donatističke sinode u Bagaiju. Ali kad je i nakon prokonzulove presude, uzdajući se u svjetinu koja mu je bila sklona (naime Membresitance), pokušao pružati otpor kako bi obranio makar kakav dio svojih sjedišta, napokon je svladan i uhvaćen od Abitinaca, ne više da bi bio vođen na sud, gdje je protiv njegove stranke već bila izrečena presuda, nego da bi ga vodili u bijednoj pobjedničkoj povorci. Uhvaćenu su starcu, naime, objesili mrtve pse o vrat i tako s njime plesali koliko im se prohtjelo, te su mu, kako isti Augustin kaže u 3. knjizi djela Contra epistolam Parmeniani, pogl. 6, uz sramotne povike i rugalice zadali udarce i pogrde. Ipak Augustin ne pripovijeda da su ga oni ubili, kako ovdje u bilješkama tvrdi Baronije, koji ga naziva pseudomučenikom.

✠

11. siječnja Kalendar godine