Tablice djela Martyrologium Romanum bilježe rođendan presvetoga prvosvećenika Agatona I9. siječnja ovim riječima: U Rimu sv. Agatona pape, koji je, znamenit po svetosti i nauku, počinuo u miru. Opširnije Galesini: U Rimu sv. Agatona pape. On je, rođen od rimskoga oca i od monaha postao prvosvećenikom, bio velike blagosti i tolike svetosti da je gubavca koji mu je izišao ususret poljupcem oslobodio od bolesti. Održao je koncil u Carigradu protiv heretika monotelita. Stolovao je dvije godine i tri mjeseca. Pokopan je kod sv. Petra. Još opširnijom pohvalom slave ga Franjo Maurolico i Martyrologium Germanicum. Na ovaj ga dan spominju kölnski kartuzijanci u Addit. ad Usuard; Hugo Ménard, Wion, Dorganius, naš Oktavije Gaetani u djelu Idea operis de SS. Siculis, rukopisi i drugi.
2 21. veljače Galesini donosi ovo: U Grčkoj sv. Agatona prvosvećenika. On je brigom roditelja bio veoma pomno poučen u svim spisima Svetoga pisma te je donio takav plod pobožnosti da je nakon njihove smrti sav imetak sabran na jedno mjesto u jednome danu razdijelio siromasima. Zatim je prigrlio stegu redovničkoga života i sav se predao božanskomu služenju: budući da je danju i noću bio u molitvi i prošnjama, Božjim je darom i milošću učinio mnoga čudesa, odakle je dobio ime Čudotvorca. Poslije je postavljen za vrhovnoga svećenika te je, izvrsno upravljajući javnim crkvenim poslovima, ostavio jedinstven primjer najčistije pobožnosti, svetosti i divne brižljivosti. Istoga dana Wion piše: U Grčkoj sv. Agatona pape, čiji blagdan Latini slave I9. siječnja; a Ferrari: U Rimu sv. Agatona pape.
3 Gotovo isto što i Galesini spominju Grci u minejima 20. veljače: Ovaj naš sveti otac i čudotvorac Agaton bio je podrijetlom iz Italije, rođen od kršćanskih, pobožnih i bogobojaznih roditelja: od njih je, i sam se trudeći, naučio svete i od Duha Svetoga nadahnute spasonosne knjige; iz njih je crpio toliki duh i toliko se skrušio da je nakon smrti roditelja svo njihovo bogatstvo i blago u istom danu potrošio i razdijelio siromasima koje je bio pozvao, a sam je ušao u samostan, obukao redovničko odijelo, danju i noću služio Bogu i za cijeli svijet izlijevao neprestane molitve. Nadalje je u redovničkom životu toliko napredovao i tako uznapredovao u krepostima da je primio milost ozdravljanja. Napokon, kako su njegove kreposti postajale sve slavnije, postavljen je za rimskoga prvosvećenika; pošto se u toj službi uzorno vladao prema dostojanstvu svoje dužnosti, preselio se Gospodinu.
4 Iz Galesinija i mineja može se zaključiti da se njegov životopis kod Grka čita opširnije opisan. Veoma kratak životopis postoji u knjizi o rimskim prvosvećenicima čiji je autor Anastazije Knjižničar, u kojem je sadržan sažetak spisa šestoga ekumenskoga sabora, odnosno Trećega carigradskoga koncila, koji su opširnije izloženi u 3. sv. Concilior; 1. dio, premda su ih Grci iskvarili; navodi ih i Baronije u 8. sv. pod godinama 679., 680. i 681. O Agatonu govore svi koji su pisali životopise vrhovnih svećenika ili istraživali crkvenu povijest. Točno piše Andrija du Chesne u 1. sv. Historiæ Pontificum. Platina među ostalim pripovijeda ono čudo o gubavcu kojega je Agaton izliječio poljupcem, što je preneseno u Galesinijev i ostale novije martirologije. Nužno je da je učinio veoma mnogo drugih čudesa kako bi zaslužio naslov Čudotvorca, odnosno tvorca čudesa.
5 Nije dovoljno poznato kojega je dana, pa čak ni kojega mjeseca Agaton započeo pontifikat, kao što ćemo reći u bilješkama. Pismo Konstantina Pogonata njegovu prethodniku Donu, izdano 12. kolovoza, 6. indikcije, uručeno je Agatonu. Odatle barem znamo da je stolovao potkraj godine Kristove 678. O godini, mjesecu i danu smrti zna se još manje. U spisima šestoga ekumenskoga sabora postoji sveti otpis najpobožnijega i Kristoljubnoga cara Konstantina presvetomu i preblaženomu papi starijega Rima Lavu, poslan po onima koje je onamo uputio za života Agaton svete uspomene, izdan 13. prosinca, dok je već započela 10. indikcija, to jest godine 681., kako je očito iz pisma sv. Lava II. caru Konstantinu koje se ondje nalazi, izdanoga 7. svibnja, 10. indikcije, naime godine 682. Odatle se čini da proizlazi kako je Agaton preminuo prije prosinca godine 681. i da ga je naslijedio Lav. Osim ako nije, kao što su spisi ovoga sabora iskvareni od Grka, tako i kronološki račun pobrkan. Baronije piše da je Lav, za kojega se prenosi da je stolovao samo 10 mjeseci i 8 dana, još bio na životu kada se održao 14. toletski koncil godine Kristove 684. No ondje se u 3. poglavlju kaže samo to da je Lavov nalog donesen u Španjolsku kada je sva zemlja, stegnuta zimskim mrazom, otvrdnula pod ledenom neizmjernošću snijega, a oci su se već bili vratili s koncila, naime 13. toletskoga, održanoga potkraj godine 683. I iz pisma pape Benedikta regionaru Petru, kojega je onamo poslao Lav, čini se da se može zaključiti kako je Lav umro prije održavanja toga 14. koncila, jer ga potiče da dovrši službu koju mu je on povjerio. No o tome opet uz životopis Lava 28. lipnja. U djelu Bibliotheca Floriacensis, koje je izdao celestinac Ivan du Bois, nalazi se Agatonovo pismo sv. Ediktu, biskupu Viennea, izdano 29. veljače, kojim javlja da je nakon povratka poslanika s ekumenskoga sabora održao u Rimu koncil od oko 100 biskupa, na kojemu je sudjelovao Ediktov đakon Donat. Odatle Henrik Spondanus zaključuje da je Agaton poživio dugo nakon 10. siječnja. No što ako je pisar pogreškom umjesto Lavova imena upisao Agatonovo?
AUTOR ANASTAZIJE KNJIŽNIČAR.
Agaton, rodoma Sicilijanac, iz redova monaha, stolovao jeb dvije godine, šest mjeseci i tri dana. Bio je toliko dobrostiv i blag da se svima pokazao vedar i ljubazan. U njegovo se vrijemec Teodor, nadbiskup Ravenne, nakon tijeka mnogih godina sam predstavio Apostolskoj Stolici.
2 On je primiod carsku zapovijed najpobožnijih vladarae Konstantina, Heraklija i Tiberija Augusta po slavnom tajniku Epifaniju, poslanu njegovu prethodniku papi Donu, kojom ga pozivaju i potiču da pošalje svoje svećenike ili poslanike u carski grad radi uspostavljanja jedinstva svetih Božjih Crkava. To nije oklijevao nif odrediti. I poslao je biskupe Abundancija izg Paterna, Ivana izh Reggija i Ivana iz Porta; prezbitere i Teodora i Jurja, đakona Ivana i podđakona Konstantina, ravenskoga prezbitera Teodora te pobožne Božje sluge monahe.
3 Kler je naime u različitim redovima i iznad onoga što je dolikovalo obdario častima. On je mimo običaja postao k rizničar Rimske Crkve te je sam vodio poslove riznice, izdajući naime vlastitom rukom potvrde o primljenom novcu preko nomenklatora; a kad ga je spriječila bolest, postavio je rizničara prema običaju.
4 U njegovo je vrijeme, 8. indikcije, Mjesec pretrpio pomrčinu u mjesecu lipnju, danal 28. Isto tako uslijedila jem velika i preteška kuga u spomenutom mjesecu te u srpnju, kolovozu i rujnu u gradu Rimu, kakva se ne pamti ni u vremenima drugih prvosvećenika, tako da su se i roditelji s djecom te braća ili sestre po dvoje na nosiljkama nosili u grobove. Potom pak ista kuga nije prestala pustošiti ni vanjska predgrađa i utvrde posvuda uokolo.
5 Spomenuti poslanici Apostolske Stolice koji su bili poslani, ušavši u carski gradn 10. dana mjeseca studenoga, devete indikcije, uz Gospodnju utjehu i pratnju Prvaka apostola, primljeni su od vladara u oratoriju bl. apostola Petra unutar palače, predavši mu prvosvećenikove spise. Kad ih je primio, opomenuo ih je i potaknuo da ne raskolom ili bijesom, nego miroljubivim raspoloženjem, ostavivši po strani filozofske tvrdnje, zadovolje čistu i saborskim odlukama potvrđenu vjeru Svetoga pisma i otaca. I davši im vrijeme za ponovno pregledavanje spisa, dodijelio im je sve što je bilo potrebno za njihovo uzdržavanje i troškove u kući koja se zove Placidijina. Dana 18. spomenutoga mjeseca, u nedjelju, pozvani su u svečani ophod k svetoj Bogorodici u Blaherne, s tolikom čašću da je carska pobožnost iz palače poslala i osedlane konje s pratnjom te ih tako primila, opominjući ih na isto, da miroljubivim izlaganjem iznesu svjedočanstva časnih otaca.
6 Dana o dvadeset drugoga mjeseca studenoga p u bazilici koja se naziva Trul, unutar palače, u kraljevskom sjaju, dok su s carem Konstantinom zasjedali carigradski patrijarh Juraj i antiohijski Makarije, primljeni su poslanici Apostolske Stolice, a zatim metropoliti i biskupi istočnih krajeva u broju od q stotinu pedeset. Kad su se oni ničice poklonili, zapovjedio im je da sjednu zajedno s našima. Nakon toga ušli su patriciji, r bivši konzuli i svi odličnici. Kad je njegovo veličanstvo postavilo pitanje čije bi izlaganje najprije trebalo ispitati, poslanici Apostolske Stolice rekoše: „Prilična istina i razum zahtijevaju da se sa strane onih koji tvrde da su u Gospodinu Isusu Kristu jedna volja i jedno djelovanje izloži nauk Apostolske Stolice.” Čuvši to, oni se obradovaše i rekoše da su spremni. I dobivši dopuštenje, toga su časa unijeli svoje knjige, različite sveske i sabore koje su bili krivotvorili. Jer nisu mislili pobijediti istinom,
nego lažima i različitim izmišljotinama koje su sami dodali u svoje knjige. Čitajući ih redom, pokazali su se lašcima jer su tvrdili da u Gospodinu Isusu Kristu postoje jedno djelovanje i jedna volja. I u spisima petoga sabora krivotvorili su pismo s pape Vigilija patrijarhu Meni te knjižicu istoga Mene u novododanim sveščićima, tvrdeći da postoji jedna volja i jedno djelovanje. To je postalo očito pred carem i saborom. Drugoga dana pobožni je car, branitelj katoličke vjere, zasjedajući u tajništvu i provevši istragu o samim kodeksima, utvrdio da su laži doista bile naknadno umetnute.
7 t Dana 12. mjeseca prosinca, dok je sabor zasjedao s njegovim veličanstvom, primljeni su poslanici Apostolske Stolice, i on im zapovjedi da sjednu na saboru zastupajući mjesto presvetoga i preblaženoga pape Agatona. Njima bi rečeno da pred sabor donesu sve knjige za koje znaju da se tiču pitanja vjere: što je i učinjeno. Pozvan je đakon i čuvar arhiva Carigradske Crkve Juraj i zapovjeđeno mu je da prema njihovu navodu iznese na sredinu kodekse iz crkvene knjižnice; kad su doneseni i pročitani, jedni i drugi pokazali su se jednakima, sadržavajući nauk o dvjema naravima te dvjema voljama i djelovanjima u Gospodinu Isusu Kristu. Posramljeni Makarije pred saborom se pokazao lašcem. Tada je carsko veličanstvo zabranilo patrijarhu Jurju da u svojoj crkvi ikako prima Makarija ili njegove ljude, zabranivši mu ulazak. To je bio njegov prvi pad.
8 Dana 13. veljače, uz pomoć bl. apostola Petra da zasja svjetlo istine, pred sabor su unesene izreke časnih otaca, v Ivana Carigradskoga, Ćirila, Atanazija, Bazilija, Grgura, Dionizija, Hilarija, Ambrozija, Augustina i Lava, koji uče dvije naravne volje i djelovanja u Kristu, na zadovoljstvo cara i sabora. x Sljedećega dana u istom tajništvu, dok je sabor zasjedao zajedno s carem, pročitana je sinodska poslanica presvetoga pape Agatona i uz pojedine točke potvrđene umetnute izreke otaca: tu su sinodsku poslanicu potpisali biskupi zapadnoga dijela u broju od y stotinu dvadeset i pet.
9 Kad je nakon toga neizrecivi Makarije bio potican od svetoga sabora, pobožnoga cara i cijeloga Senata da se očituje ispovijeda li jednu ili dvije volje ili djelovanja, on nipošto nije poslušao, nego štoviše nije htio reći ni jednu ni dvije u Spasitelju. Zatim je najpobožniji i najvedriji car iznio na čitanje svezak u kojem je bio zapisan isprazni heretički nauk Makarijev i potpisan njegovom rukom, u kojem najočitije tvrdi jednu volju u Gospodinu. Ispod njegova potpisa nalazio se, svakako u istom smislu, i potpis z bivšega patrijarha Teodora. Upitan je i patrijarh Juraj prihvaća li onu vjeru koju naučava Apostolska Stolica prema spisu časnoga pape Agatona te svetih i časnih otaca. On je odgovorio da će, kad dobije dopuštenje, pismeno odgovoriti ono što je prikladno. Nakon toga se raziđoše; danaAa 17. veljače, u nedjelju, unutar oratorija sv. Petra u palači, u nazočnosti Bb Senata i zajedno s patrijarhom, primio je poslanike Apostolske Stolice i pročitao drugu preporuku koju je za njihovu pohvalu poslao presveti papa. Toga je dana presveti patrijarh Juraj pismeno ispovjedio da vjeruje i propovijeda dvije naravi te dvije volje i djelovanja u Gospodinu Isusu Kristu, kako vjeruje Apostolska Stolica, bacivši anatemu na one koji govore o jednoj naravi, volji i djelovanju u Gospodinu Isusu Kristu.
10 Dana dvadeset petoga mjeseca veljače, dok je sabor zasjedao zajedno s pobožnim carem i poslanicima Apostolske Stolice, zapovjedili su da dođe Makarije. I pošto je car dao dopuštenje da se svatko podijeli na onu stranu koju želi, patrijarh carskoga grada Juraj sa svojima stao je na stranu pravovjernih, a Makarije sa svojima na drugu stranu heretika. Izneseno je na sredinu ispovijedanje vjere patrijarha Jurja koje je bio sastavio, predano caru i pročitano. Spomenuti Makarije bi opomenut da kaže što misli ili vjeruje. Odgovorio je da ustraje u onoj nevjeri koju je prije iznio i da nipošto neće pristati uz pravovjernu vjeru. Toga je časa sveti sabor zajedno s carem zapovjedio da mu se s vrata skine njegov Cc omofor. I skočivši, Dd Bazilije, biskup Kretske Crkve, skinuo mu je omofor. I bacivši anatemu, izbacili su ga iz sabora, zajedno s njegovim prijestoljem. Ee Njegova pak učenika Stjepana rimski su klerici uhvatili za šiju, izbacili i protjerali sa svetoga sabora. Tvrdoglavi Makarije biva izbačen sa sabora. (Ostale rubne bilješke u izvorniku: Otkrivena laž Makarija Antiohijskoga. Sveti oci naučavaju dva djelovanja u Kristu. Tvrdoglavost Makarijeva. Ispovijed vjere Jurja Carigradskoga. Papini poslanici omiljeni kod Grka. Ostala djela sv. Agatona.)e Konstantin Pogonat naslijedio je godine 668. oca Konstansa i uzeo za suvladare braću Heraklija i Tiberija, koje je ipak poslije uklonio. Umro je godine 683., ostavivši kao nasljednika sina Justinijana, koji je poslije prozvan Rinotmet.f Najprije su u Italiji, Galiji i Britaniji održane razne sinode protiv monotelita. Pod Agatonovom ovlašću postoji sinodska poslanica milanskoga biskupa Mansueta i koncila kojemu je predsjedao. O engleskoj sinodi pod sv. Teodorom Kenterberijskim (koji se štuje 29. rujna) govori Beda u 4. knj., 18. pogl. Održana je godine 679., u mjesecu rujnu. I u Rimu je godine 680. održana sinoda od 123 biskupa; Abon spominje samo 120, a Ciaconius 105.g Ta su trojica biskupa bili poslanici poslani u ime samoga koncila. Čini se da se Paternum, čiji je biskup bio Abundancije, nalazio oko rijeke Trionto, koja se ulijeva u Tarantski zaljev.h Čini se da je ovaj bio biskup Reggija u Kalabriji; dok je koncil potpisao Maurilije iz Reggio Emilije. Ovaj je Ivan poslije bio prvosvećenik, kako svjedoči Anastazije. i Ta su četvorica bili osobito poslanici samoga Agatona, kako je očito iz pisma cara Konstantina patrijarhu Jurju i iz 1. zasjedanja, dok je Teodor bio poslanik ravenskoga biskupa Teodora. k O rizničaru (Arcarius), odnosno upravitelju blagajne, opskrbe, poreza, odjeće itd., vidi učenu bilješku Ivana Savarona uz riječi Sidonija Apolinara u 5. knj., 7. pismu: zavide rizničarima na težini novca. l Štoviše 18. (kako ima i Abon iz Fleuryja), računajući naime po talijanskom običaju od zalaska sunca. Ta je pomrčina naime započela 17. lipnja u 8 sati i 40 minuta navečer, a završila gotovo u prvi sat poslije ponoći sljedećega dana, godine 680., 8. indikcije. m O ovoj kugi, smirenoj zagovorom sv. Sebastijana, govori Pavao Đakon u 6. knj., 5. pogl., i Baronije pod godinom 680., br. 50, a mi ćemo ponovno govoriti 20. siječnja uz životopis sv. Sebastijana. Ne slažemo se s Ivanom Stellom, koji piše da je Agaton umro od te kuge i da je zato Stolica tako dugo bila upražnjena. n Štoviše potkraj kolovoza, 8. indikcije, ili početkom rujna, kako ispravno bilježi Baronije pod godinom 680., br. 26, a očito je i iz careva pisma patrijarhu Jurju. o 18. studenoga doista je bila nedjelja, ali čini se da se taj ophod dogodio prije početka sabora, za koji se ipak u tiskanim izdanjima kaže da je započeo 7. studenoga; no ni broj zasjedanja ni dani pojedinih zasjedanja ne slažu se s Anastazijem. p U spisima sabora kaže se u tajništvu svete palače koje se naziva Trul, jer je, dakako, kako primjećuje Baronije pod godinom 680., br. 41, bilo nadsvođeno kupolom uzdignutom uvis i zaobljenom u svod (koju puk naziva kupolom). q Drugi imaju 289, drugi 170, drugi 171, drugi 130, a u posljednjem se zasjedanju nalazi 166 potpisanih. Čitaj Baronija pod br. 40. r U spisima se ἀπο ὑπάτων, bivši konzuli, navode Niceta, Teodor, Sergije, Pavao, Julijan itd. s To se dogodilo na 3. zasjedanju, održanom 13. studenoga, kako stoji u tiskanim izdanjima. t Toga je dana održano šesto zasjedanje, kako stoji u tiskanim izdanjima. v Ta se mjesta otaca ne navode na 7. zasjedanju, za koje se kaže da je održano toga dana. x Cijelo ovo zasjedanje nedostaje u tiskanim izdanjima. y Uz tu Agatonovu sinodsku poslanicu čita se 128 potpisanih imena. Neki su se možda potpisali poslije, a ipak se čini da su nekim nemarom prepisivača ispala imena, kao što su poslanici Abundancije i Ivan iz Reggija. z On je postavljen za carigradskoga patrijarha godine 666., kako ondje pod br. 1 bilježi Baronije; godine 678. car ga je Konstantin prognao jer je bio heretik, a na njegovo je mjesto postavio Jurja. No kad se poslije pretvarao da je katolik, nakon Jurjeve smrti godine 682. vraćen je na stolicu te je iskvario spise šestoga sabora.
Aa I ovo zasjedanje nedostaje u tiskanim izdanjima. Nedjeljno slovo te godine 681. bilo je F, što odgovara sedamnaestomu veljače.
Bb To jest Senatu. Drugi čitaju sinkelu.
Cc Na 8. zasjedanju, za koje se kaže da je održano 7. ožujka, protiv Makarija se izriče ovo: S pravom neka bude lišen biskupstva: neka mu se skine palij kojim je ogrnut, i kad bude svučen i stane u sredinu zajedno sa Stjepanom itd. Orarium je ovdje lanena biskupska odjeća koju puk naziva roketom. Tako 1. siječnja u životopisu sv. Fulgencija, 18. pogl., br. 38: Orarijem se doduše, poput svih biskupa, nipošto nije služio, nego je nosio kožni pojas kao monah. Čini se da ga je sv. Grgur u 6. knj., 191. pismu upotrijebio za običnu lanenu haljinu: poslao sam vam dvije košulje i 4 orarija, jer su bili namijenjeni oženjenim muževima. Češće označava rubac koji se prinosi ustima. Sv. Jeronim u 2. pismu Nepocijanu malo iza sredine piše: Inače je smiješno i puno sramote, uz punu kesu, hvaliti se da nemaš ni rupčića ni rupca. Sv. Ambrozije u djelu De fide resurrectionis kaže: I lice mu (Lazarovo) bijaše obavijeno rupcem.
Dd Bazilije, biskup Gortine na otoku Kreti, na 1. zasjedanju spominje se prvi nakon poslanika patrijarha i Zapada.
Ee To se navodi na 9. zasjedanju, održanom 8. ožujka.
Ff U spisima koncila naziva se Teofanom, a kod Abona iz Fleuryja Teofanijem. Došao je s apostolskim poslanicima, kako piše Baronije pod godinom 680., br. 7.
Gg Abon iz Fleuryja ima Bagias.
Hh Stjepan je bio opat i prezbiter, a Polikronije monah i prezbiter; o njegovoj oholoj ludosti vidi 13. zasjedanje koncila.
Ii Ondje ih je sv. Lav II., nasljednik sv. Agatona, naime Makarija, Polikronija, Stjepana i druge tvrdoglavce, zatvorio u samostan; prezbiter Anastazije i đakon Carigradske Crkve Leoncije, ispovjedivši pravovjernu vjeru, bili su oslobođeni. Makarije je bio toliko tvrdokoran da ni nakon smrti patrijarha Stjepana ili Teofana, kada mu je papa sv. Benedikt II. ponovno ponudio njegovu katedru ako osudi prijašnje zablude, nije htio poslušati, kako iz Drugoga nicejskog sabora prenosi Baronije pod godinom 683., br. 8.
Kk O diptisima smo govorili 8. siječnja u životopisu sv. Atika, § 3 i 6.
Ll To su kolovođe monotelita: Kir, biskup Laza u Fazidi, kojega je Heraklije godine 630. nametnuo na aleksandrijsko prijestolje, a umro je godine 640.; Sergije, postavljen za carigradskoga biskupa godine 608., umro 639. Naslijedio ga je Pir, koji se godine 642., kad je pao pod sumnju za urotu protiv cara, dragovoljno povukao, a na njegovo je mjesto postavljen Pavao; nakon njegove smrti godine 652. Pir je vraćen, a kad je on nedugo zatim umro, zamijenio ga je Petar godine 653., koji je umro godine 666. I svi su oni sada osuđeni na 6. saboru.
Mm On nije bio glavni među poslanicima (jer su, kako je očito iz 1. zasjedanja, saborom predsjedali prezbiteri Teodor i Juraj te đakon Ivan, zastupajući Agatona, presvetoga i preblaženoga nadbiskupa staroga Rima), nego je Ivan služio misu zato što je po redu bio biskup.
Nn Najprije su bezbožni gotski kraljevi naredili da im novoizabrani rimski prvosvećenici isplaćuju svotu novca: to su potom zahtijevali i istočni carevi sve do najpobožnijega Konstantina IV. Pogonata. Liutprand piše da je Agaton tu carsku naredbu ishodio od Konstantina, Heraklija i Tiberija.
Nadgrobni natpis sv. Agatona.
Nekoć uklesan na njegovu grobu, dugo izgubljen, napokon pronađen među ostalim starim natpisima i objavljen od Baronija iza 12. sveska Anala.
Vrhunac prvosvećeništva, poduprt težinom kreposti,
Blista poput zraka svjetlosti i odjekuje poput groma.
To sada ostvaruje poticatelj i začetnik nauka,
Jer djelima oblikuje one koje poučava riječima.
Dok se istodobno izjednačuju krepost i vrhunac časti,
Službu ukrašava ćudoređem, a vrši je mudrošću.
Obdaren tim zaslugama, vrhovni biskup AGATON Čvrsto drži saveze Apostolske Stolice.
Evo pobožnosti, evo drevne vjere: znamenja otaca Ostaju neokaljana tvojim nastojanjima, blagi pastiru.
Tko bi pak nabrojio dokaze tvojega ćudoređa,
Dok je tvoj život bio obrazac kreposti?
✠