Preskoči na sadržaj
Kršćanska Stvarnost

✠

Acta Sanctorum · Svezak I · 1. siječnja

O sv. Mohui balenskom ili Kronanu

DE S. MOCHUA BALLENSI CRONANO

Sadržaj (4)
  1. Kralj i kraljica Connachta časno ga primaju.
  2. Postanak balenskoga samostana i gradića.
  3. Razna Mohuina čudesa.
  4. Razna ozdravljenja po njemu.

Drugoga Mohuu slavi Filip O'Sullivan Beare, preslavan učenošću i rodom, u 10. knjizi, 2. poglavlju svoga djela Patriciana Decas, gdje govori o samostanu sv. Kongala u Bangoru, iz kojega su izišli kako drugi muževi glasoviti svetošću i učenošću, tako i taj Mohua.

2 Njegov je život iz irskoga kodeksa, koji je nekoć knez Bearea O'Sullivan dao napisati o životima svetaca, sam na latinski jezik preveo i meni u Madrid ove 1634. Kristove godine poslao Filip O'Sullivan, te nam se svidjelo i njega ovdje donijeti, budući da ne znam njegov smrtni dan. Bio je dodao ponešto o mlinu sv. Fehina, što sam izostavio jer se to isto nalazi niže pod 20. siječnja uz Život istoga sv. Fehina. unuka iz roda Dalbuanaca, imao je sestre Brinsahu, Luhadu i Judelu te dva starija brata.

2 On sam kao dječak, budući da mu je kosa opadala zbog bolesti tjemena koja mu je zahvatila glavu, bijaše ružniji, pa su ga zbog toga roditelji manje cijenili i odgajali u skromnijem ruhu te mu zapovjedili da se posveti čuvanju ovaca. Uostalom, onoga čiju vanjštinu i sudbinu roditelji preziru, njega Bog najbolji i najveći resi uresima preslavnih kreposti i moću činjenja čudesa te ga uzvisuje do uzvišenoga vrhunca slave.

3 Najprije je doista Kongal, muž nadahnut božanskim duhom, došao u Beganovu kuću, iznad koje je ugledao anđele kako oblijeću: božanski poučen o otajstvu toga događaja, upita Begana koliko ima sinova? Ovaj odgovori da ima dva mladića dobre naravi i još jednoga dječačića (to bijaše Mohua) ne dovoljno vrijedna da se spomene i smatrana prikladnim jedino za čuvanje ovaca, te isto toliko djevojčica kao svoju djecu. Onaj zapovjedi da Mohuu pozovu kući: i ugledavši ga, reče da se njegovim izgledom, jer je bio urešen darovima božanskoga Božanstva, silno raduje i da će on od čuvara ovaca postati pastir ljudi. Odande odvede dječaka u svoj bangorski samostan, nadasve pobožan i daleko najnapučeniji svetim muževima. Ondje je Mohua, ubrojen u zbor redovnika i poučen u svetim knjigama, bio jedinstven primjer svetosti i tvorac čudesnih djela.

IZ RUKOPISA U PRIJEVODU F. O'SULLIVANA.

Rod sv. Mohue, poziv u redovništvo, svetost.

Sveti muž Kronan, zvan također Mohua, rođen od oca Begana, djeda Bare, pradjeda Nacija, šukundjeda Luga (koji bijaše začetnik nimalo nepoznatoga luškoga roda kod Iraca) i majke Komne, kćeri Konamalove, Mahadanove

4 Potaknuta nadaleko i naširoko raširenim glasom, neka neplodna gospođa dođe k Mohui da zatraži lijek za svoju neplodnost: zatekla je Božjega slugu kako na savijenim koljenima i raširenih ruku obilno lije suze, kao izvan tjelesnih osjetila i sav zadubljen u razmatranje božanskih stvari. Stoga je potajno pristupila, prihvatila udubljenim dlanovima pljuskove što su padali iz očiju redovnika i ispila ih ustima, s velikim pouzdanjem da će joj to biti lijek za plodnost: niti se prevarila u svojoj lakovjernoj nadi, jer je ubrzo nakon bračnoga općenja sa svojim mužem začela i rodila sina po imenu Dabija.

Šalje se drugamo, dok ga prati izvor. Pada mu mlijeko s neba. Priskrbljuje vodu za mlin sv. Fehina.

Nakon što se Mohua vrlo mnogim čudesima, najoštrijim mrtvljenjima tijela, pobožnim dobročinstvima prema ljudima i započetim bojevima s đavlom pokazao kao vrli i prekaljeni Kristov vojnik, Kongal mu zapovjedi da već izleti iz gnijezda i krene drugamo. Poslušan zapovijedi, zamoli učitelja da mu po znanju budućih stvari koje je imao prorekne gdje je Božanstvu po volji da boravi i sagradi samostan. „Doista”, reče Kongal, „tu stvar ne mogu ni predosjetiti niti kakvim dokazom ili znakom pokazati, osim ako se možda Bogu sviđa da te ovaj izvor” (prstom je pokazivao nazočni izvor) „odavde polazeći vodi i ondje se zaustavi gdje bude po volji božanskomu Veličanstvu da se nastaniš.” S tim odgovorom Mohua krenu iz Bangora, praćen odabranom četom redovnika. Nije daleko odmakao kad pratioci, osvrnuvši se, ugledaše gust, taman oblak koji je prijetio kišom, ali je nije slao, kako ih po vedru i sunčanu vremenu prati zrakom. Ugledavši ga i Mohua, reče da je to bez sumnje izvor koji je označio Kongal i poslao Bog: te da trebaju nakratko zaustaviti korak dok on ne pođe naprijed, slijediti ga dok ide pred njima, a ondje gdje se on spusti, ondje i oni sami trebaju stanovati. Oblak idući naprijed odmah povede Mohuu u Ferrosii, gradić u Galiji, gdje je boravio biskup Gabren, njegov suučenik i najčestitiji prijatelj: i ondje im je lijući mlijeko ispunio udubinu u zemlji. Gabren je doduše Mohui ponudio sjedište kojim bi završio svoje putovanje. Uostalom, budući da se oblak nimalo nije spustio, on nije smatrao da se treba osvrtati na tu ponudu.

6 Štoviše, pod njegovim je vodstvom stigao u Fore (to je gradić u Meathu). Ondje je bio poglavar Fehin, muž čudesan po ćudoređu i djelima, okružen svetom četom svećenika: i u podnožju suhe gore, bez ikakve vode u blizini, dao je protiv mišljenja graditelja i majstora sagraditi mlin. Kad je Mohua stigao, djelo je bilo dovršeno i nije nedostajalo ništa osim rijeke čijim bi se tokom pokretali kotači i okretali gornji žrvan nad donjim. Stoga su se njegovu dolasku silno obradovali Fehin i ostali svećenici te su se ponadali da će po zaslugama svetoga muža Bog najbolji i najveći priskrbiti vodu za mlinove. O tome su oni i Mohua međusobno raspravljali: potaknuti božanskim Duhom, jednodušnom odlukom odluče poći do jezera Lene, udaljenoga oko dvije tisuće koraka, jer je moguće da odande svemoguće Božanstvo dovede vodu do mlinova. Doznavši to, graditelj toga djela reče: „Nadasve teškoga i mučnoga posla, presveti muževi, prihvaćate se.” „Ljudima doduše”, reče Mohua, „priznajem da je najteži; Bogu je ipak sasvim lak.” Kad su Božji sluge onamo stigli, Mohua vrhom štapa lagano probode obalu jezera prema mlinovima: isto učine Fehin i svećenici. Odmah se voda, čudesno dovedena ispod zemlje poprijeko kroz goru, velikom snagom probi nedaleko iznad mlinova. Odande se strmoglavim padom rušeći i brzim zaletom okrećući kotače, zakotrlja gornji žrvan nad donjim.

Kralj i kraljica Connachta časno ga primaju.

Mohua pak, pozdravivši Fehina, krenu dalje i, prešavši Shannon, zaputi se u kraljevstvo Connacht. Ondje ga u kneževini Uí Maine najčasnije primiše velikaši, a osobito kraljica Ballgela, te ga zamoliše da ubuduće boravi ondje. Uostalom, poželjevši svako dobro dobrim domaćinima, pođe k jezeru Kiminium, gdje je boravio Kelah, sin Ragalov, kralj Connachta. U to se vrijeme kralj zabavljao lovom: a jelen kojega je bio progonio, doveden u krajnju stisku i posljednju pogibelj, strmoglavce se baci u jezero te plivajući dohvati stijenu smještenu usred jezera i na njoj se zaustavi. Onamo se za njim nitko ne usuđuje poći zbog strašne nemani koja je opsjedala jezero i običavala ubijati plivače. Kralj, bojeći se te štete, a ujedno želeći uloviti jelena, obrati se Mohui, kojega je bio prigrlio s najvećom ljubavlju i čašću: „Ako se”, reče, „tebi, oče Mohua, sviđa, uzdajući se u tvoju pomoć poslat ću na stijenu nekoga da ubije jelena.” Mohua reče: „Premda se čini opasnim da itko onamo pođe, ipak svemogući Bog može plivaču dati nepovrijeđenost.” Potaknut tim riječima, kralj pošalje na stijenu čovjeka da ubije jelena. No pri povratku neman proguta čovjeka. Pogođen bolom, kralj krivnju za izgubljenoga čovjeka prebaci na Mohuu. Zbog toga Mohua izli molitve svomu Gospodinu Kristu Bogu. Po Božjoj zapovijedi neman izbljuva čovjeka čitava i neozlijeđena, niti je ikomu ubuduće naudila. Zbog veličine čuda kralj i mnogi drugi ponizno časte Božjega slugu i iskazuju najveću zahvalnost Božanstvu: a kralju je potom i njegovu nasljedniku Kenfeli, sinu Kolganovu, Mohua bio nadasve drag.

Postanak balenskoga samostana i gradića.

Odande, prešavši rijeku Robe, u trideset petoj godini života stiže u kneževinu Carra, u gradić po imenu Nemus Darbrechum. Ondje se izvor ne pojavljuje u zraku u obliku oblaka, kako je običavao. Dok su zbog toga Mohua i njegovi učenici bili zabrinuti i tražili izvor po poljima, neki seljak koji im je izišao u susret javi da se nedaleko nalazi izvor, ondje nikada prije viđen, opasan „ballom”, to jest ogradom. Odande je novi gradić dobio ime Balla, a i Mohua nadimak Balenski: te on i drugovi uzdižu Boga pohvalama jer im je izvor, koji je bio krenuo iz Bangora u Ulsteru, spuštajući se obećavao mirno sjedište.

9 Uostalom, jedva su odlučili nastaniti se, kad Eaha Mineh, knez plemena Uí Fiachrach, vodeći stotinu ljudi iz redova velikaša te kneževine, krenu na put da protjera svetoga muža s toga mjesta. Približavajući se, oni ugledaše iznad šume anđele kako oblijeću u vidljivim oblicima. Potaknuti njihovim susretom, časnim izgledom Mohuinim i svetim opomenama, šumu i okolna polja, uz pristanak kralja Kelaha, dragovoljno posvetiše Bogu. Ondje se Mohua pobrinu da se sagradi crkva i da je posvete tri biskupa: a i on sam poslije zasja vrlo mnogim čudesima, od kojih će biti ugodno neka brzim perom preletjeti.

Razna Mohuina čudesa.

Neplodna gospođa tuži se Mohui na svoju neplodnost. On dade neplodnoj dvije stabljike potočarke posvećene svojim svetim riječima: kad ih je ona pojela, ubrzo je nakon bračnoga općenja sa svojim mužem začela dijete te u jednom porodu rodila pobožnu Lukenkariju i Skanlana.

11 Ribari koji su uzalud ribarili predbacuju nazočnomu Mohui što ne love nikakve ribe. Bez odgađanja četiri lososa, bježeći od tuljana, iskočiše pred njih na kopno.

12 Jaganjci, ugledavši ovce, potrčaše k majkama da sišu vime. Mohua, koji je hodao u blizini i upućivao molitve Bogu, kad je to vidio, brzim korakom pritrča te, povukavši štapom crtu po zemlji, preteče jaganjce: nijedan se naime od njih nije usudio prijeći crtu koju je povukao sveti muž.

13 Mohua šalje glasnika k Felanu. Između njih se prostirao dug i uzak morski zaljev, okružen visokim, stjenovitim i strmim obalama: ondje su dvije okrutne žene, Beka, kći Kuhoragova, i Litbena, kći Atreftova, imale košaru ovješenu o dva užeta s jedne i s druge strane, kako bi tobože prevozile putnike tamo i amo. One Mohuina glasnika, primivši ga u košaru, objesiše visoko nasred zaljeva. Božanski opomenut o tome, sveti muž krenu na put da otkupi glasnika. Kad je stigao do zaljeva, pregovara sa ženama da puste čovjeka. To od Litbene isposlova bez nagrade, ali od Beke ne drugačije nego davši joj kukuljicu kao otkupninu. Ubrzo je ipak opominjanjem i te žene i njihove očeve obratio na plodove boljega života.

14 Ušavši u kneževinu Mayo, odluči prijeći na otok Amalgu. Kako za to nije bilo dovoljno brodova, pomoli se Bogu. Odmah je zemlja tako narasla da se poslije na Amalgu moglo doći pješice.

15 Lopov, nakon što je na leđa natovario veliku vreću ukradenu iz Mohuine pšenice, nije mogao ni hodati niti ikako skinuti teret, sve dok ga nije zatekao pozvani Mohua i u ime Presvetoga Trojstva oslobodio okova koji su ga nevidljivo zadržavali.

Razna ozdravljenja po njemu.

U ime istoga Presvetoga Trojstva istjerao je zloduhe iz jadnoga čovjeka kojega su dugo opsjedali i žestoko mučili.

17 Velik čir koji je Iatlehu, sinu Kenfelinu, svakim danom sve ružnije oticao na tijelu, Božjim je migom prenio na svoje zvonce, ostavivši čovjeka zdrava.

18 Od žutice ili zlatice, to jest obilja žute žuči razlivene po tijelu koja čovjeka čini blijedim, bolovalo je pleme Muregida. Posavjetovavši se s liječnicima cijele Irske, nisu se mogli izliječiti nikakvim lijekom: izgubivši pouzdanje u ljudsku pomoć, odluče pod Mohuinom zaštitom zazvati Božju pomoć. Dvije tisuće i pet stotina žutičavih skupi se u Balli: ondje bivaju izliječeni Mohuinim molitvama i blagoslovom, te svaki povrati svoju boju, dok je bljedilo prešlo na štap svetoga muža: odakle je taj štap dobio ime Blijedi: a Muregidi su sebe i svoje potomke posvetili službi Mohuinoj: za čije je zazivanje također predano spomenu da pomaže oboljelima od te bolesti.

19 Čovjek uzet u ruke, noge i ostale udove biva donesen k Mohui na ozdravljenje: i kad je on u preslatko ime Isusovo zapovjedio, ustade čvrst i čitav, dok je svaki ud obavljao svoju službu.

20 Neki čestit i priprost čovjek iznese mrtva svoga sina jedinca da ga Mohua pozove natrag iz smrti. Dok je sveti muž molio Boga, dječak na veliko iščekivanje i radost sviju oživje.

21 Nakon ovih i drugih slavno učinjenih djela, Mohua je u pedeset šestoj godini svoje dobi prešao u zbor nebesnika.

Ovo sam iz staroga književnoga spomenika, sastavljena na irskom jeziku o životima svetaca po zapovijedi O'Sullivana, kneza Bearea, najvjernije preveo.

✠

1. siječnja Kalendar godine