Ovaj je članak preuzet s bloga Jamesa Snappa: The Text of the Gospels: Craig Evans and the Ending of Mark.
Craig Evans i završetak Markova evanđelja
Istaknuti evaneđeoski komentator širio je dezinformacije o važnom tekstualno-kritičkom pitanju. Napisao sam ovaj prilog kao način da se nešto poduzme po tom pitanju, u nadi da će sâm komentator i njegovi izdavači rado učiniti i više.
Dr. Craig A. Evans, profesor na Baptističkom sveučilištu u Houstonu, napisao je nekoliko pohvalnih komentara o knjizi Nicholasa Lunna iz 2014., The Original Ending of Mark, A New Case for the Authenticity of Mark 16:9-20:
„Cijelu svoju karijeru zastupao sam stav da Mk 16,9-20Uskrsnuvši dakle rano prvog dana u tjednu, ukaza se najprije Mariji Magdaleni iz koje bijaše istjerao sedam zloduha., takozvani ‘dugi završetak’, nije izvorni. No u svojoj dobro istraženoj i pomno obrazloženoj knjizi, Lunn uspijeva pokazati koliko je taj stav zapravo tanak. Dokazi za rano postojanje ovoga završetka, ako ne i za njegovu izvornost, opsežni su i prilično vjerodostojni. Neću se iznenaditi ako Lunn preokrene mišljenje stručnjaka o ovom važnom pitanju.“
Bilo je to 2014. godine. Prethodno je dr. Evans doista odbacio Mk 16,9-20Uskrsnuvši dakle rano prvog dana u tjednu, ukaza se najprije Mariji Magdaleni iz koje bijaše istjerao sedam zloduha. kao neizvorni. Godine 2008. ustvrdio je na 30. stranici knjige Fabricating Jesus
„Posljednjih dvanaest stihova Markova evanđelja (Mk 16,9-20) nisu izvorni završetak; dodani su najmanje dva stoljeća nakon što je Marko počeo prvi put kružiti.“
To je izvanredna tvrdnja jer nastanak odlomka Mk 16,9-20Uskrsnuvši dakle rano prvog dana u tjednu, ukaza se najprije Mariji Magdaleni iz koje bijaše istjerao sedam zloduha. smješta u 260-e godine (ako je Marko napisao svoj evanđeoski izvještaj u 60-ima), daleko nakon životnog vijeka Justin Mrtvoga, Tacijana i Ireneja, koji su se svi koristili ovim odlomkom u 100-ima. Pomno ćemo razmotriti kako dr. Evans tretira dokaze iz Ireneja, no najprije razmotrimo što je rekao o odlomku Mk 16,9-20Uskrsnuvši dakle rano prvog dana u tjednu, ukaza se najprije Mariji Magdaleni iz koje bijaše istjerao sedam zloduha. godine 1988., na 543. stranici svoga komentara Markova evanđelja u nizu Word Biblical Commentary:
„U drevnim MSS
koji sadrže cijeloga Marka, nalazimo četiri završetka: (1) u 16,8, ‘jer su se bojali’; (2) u 16,20, takozvani dugi završetak; (3) u 16,8, plus takozvani kratki završetak; i (4) u 16,20, plus kratki završetak. Mnogi stariji MSS
imaju zvjezdice (asteriske) i obelise koji obilježavaju dugi ili kratki završetak kao apokrifan ili u najmanjoj ruki sumnjiv.“
| Codex Bobbiensis, jedini rukopis na bilo kojem jeziku koji ima samo kraći završetak nakon Mk 16,8One iziđu i stanu bježati od groba: spopade ih strah i trepet. I nikomu ništa ne rekoše jer se bojahu.. |
Ta izjava sadrži tri pogreške:
(1) Codex Bobbiensis (starolatinski k), jedini postojeći rukopis na bilo kojem jeziku koji završava tekst Markova evanđelja samo s kratkim završetkom nakon 16,8, ne sadrži „cijeloga Marka.“ Mk 1,1–8,7Početak Evanđelja Isusa Krista Sina Božjega. nedostaje u Codexu Bobbiensisu zbog slučajnog oštećenja. Manji dijelovi također nedostaju u sačuvanom dijelu.
(2) Nijedan grčki rukopis nema kratki završetak nakon 16,20
. Evansov četvrti završetak ne postoji. Pet rukopisa ima kratki završetak između 16,8 i 16,9, a jedan ima kratki završetak na margini stranice, no nijedan ga nema nakon 16,20
. Očito se Evans oslonio na tekstualni aparat prepun pogrešaka u izdanju Ujedinjenih biblijskih društava Grčki Novi zavjet, čija neka izdanja šire ovu pogrešku.
Možda je vrijedno usputno napomenuti da je takvo papagajsko ponavljanje prečesto u komentarima koje su pisali evaneđeoski kršćani nakon 1971. godine, kada je objavljen Metzgerov Textual Commentary on the Greek New Testament. Metzgerove tvrdnje evaneđeoski su komentatori toliko temeljito i nekritički usvojili i prepričali da je vrlo teško ispraviti Metzgerove dobro rasprostranjene pogreške i iskrivljenja. Na primjer, čak i nakon što je sâm Metzger 1980. napisao važan esej povukavši svoju raniju tvrdnju da neki etiopski rukopisi Markova evanđelja završavaju na 16,8, još uvijek se može pronaći njegova lažna tvrdnja o etiopskim rukopisima u komentarima pisanima 30 godina kasnije, pa čak i na 322. stranici četvrtog izdanja Metzgerove vlastite knjige The Text of the New Testament, koju sada uređuje (čini se ne baš pomno) Bart Ehrman.
(3) Evansova tvrdnja da „Mnogi stariji MSS imaju zvjezdice i obelise koji obilježavaju dugi ili kratki završetak kao apokrifan ili u najmanjoj ruki sumnjiv“ netočna je. Daniel Wallace, 2007. godine u knjizi Perspectives on the Ending of Mark, naveo je da je broj rukopisa sa zvjezdicom ili obelisom koji prate Mk 16,9-20Uskrsnuvši dakle rano prvog dana u tjednu, ukaza se najprije Mariji Magdaleni iz koje bijaše istjerao sedam zloduha. kako bi ukazali na sumnju u te stihove (od preko 1600 grčkih rukopisa Markova evanđelja) „najmanje pet.“ Pa tko je u pravu: Evans, koji kaže da postoji mnogo takvih rukopisa (i da su među „starijima“), ili Wallace, koji uspijeva nabrojati pet (a svi su oni srednjovjekovni prepisi)?
Kako se pokazuje, i Evans i Wallace u krivu su. Rukopisi koje navodi Wallace jesu 138, 264, 1221, 2346 i 2812. Proučio sam fotografije ili mikrofilmske snimke dotičnih stranica svih pet rukopisa. Nijedan od njih nema stupac zvjezdica ili obela uz Mk 16,9-20Uskrsnuvši dakle rano prvog dana u tjednu, ukaza se najprije Mariji Magdaleni iz koje bijaše istjerao sedam zloduha., a jedini koji imaju znak nalik zvjezdici blizu Mk 16,9Uskrsnuvši dakle rano prvog dana u tjednu, ukaza se najprije Mariji Magdaleni iz koje bijaše istjerao sedam zloduha. jesu 138 i 264, ne stupac zvjezdica, nego jedinstven znak sličan zvjezdici.
Razlog za ovaj znak u minuskuli 138 nije teško dokučiti: u ostatku rukopisa, u kojem je materijal s komentarima isprepleten s tekstom evanđelja, čitatelja se na nastavak teksta evanđelja upozorava prisutnošću Euzebijevih odlomaka i kanonskih brojeva na vanjskoj margini, kao i znakovima diple („>”) koji prate svaki redak svetopisamskoga teksta. Za Mk 16,9-14Uskrsnuvši dakle rano prvog dana u tjednu, ukaza se najprije Mariji Magdaleni iz koje bijaše istjerao sedam zloduha. znakovi diple su prisutni, ali ne i broj Euzebijeva odlomka, jer ga nije bilo. Znak nalik zvjezdici služi jednostavno kao zamjena, budući da nije bilo broja Euzebijeva odlomka, kako bi upozorio čitatelja da se tekst evanđelja nastavlja na toj točki. Minuskula 138 u svom materijalu s komentarima donosi komentar koji potvrđuje valjanost ulomka Mk 16,9-20Uskrsnuvši dakle rano prvog dana u tjednu, ukaza se najprije Mariji Magdaleni iz koje bijaše istjerao sedam zloduha. i njegova svjedočanstva u jednom palestinskom predlošku.
Nije neobično da rukopisi u kojima tekst prate komentari imaju simbole uz segmente teksta (obično pisane crvenom bojom, bilo na margini bilo umetnute u sam tekst) kako bi čitateljima prenijeli gdje mogu pronaći komentar o tom segmentu (tražeći isti simbol na margini). Svatko tko može pogledati simbol u rukopisu s komentarima kao što je 2812 i nazvati ga zvjezdicom te tvrditi da on izražava sumnju, iako u stvarnosti ni izbliza ne nalikuje zvjezdici i služi istoj svrsi kao i broj bilješke, očito ne razumije marginalije.
U minuskuli 264 simbol sličan zvjezdici na vanjskoj margini uz Mk 16,9Uskrsnuvši dakle rano prvog dana u tjednu, ukaza se najprije Mariji Magdaleni iz koje bijaše istjerao sedam zloduha. pojavljuje se tako uz Mk 11,1, 11,12, 12,38, 14,12, Lk 18,2 i Lk 19,29. Osim ako je netko spreman objasniti sumnje koje je prepisivač imao o tim odlomcima (šalim se, naravno), valja priznati da ti znakovi u 264 označavaju prijelome poglavlja i lekcija, a nikako nisu izrazi prepisivačeve sumnje.

Isto tako, nitko tko je pomno proučio minuskulu 1221 ne bi izvijestio da ona kod Mk 16,9Uskrsnuvši dakle rano prvog dana u tjednu, ukaza se najprije Mariji Magdaleni iz koje bijaše istjerao sedam zloduha. ima simbol koji je trebao prenijeti prepisivačevu sumnju, budući da se isti simbol (četiri točke raspoređene poput vrhova romba ili kompasa) u istom rukopisu rabi i na nekim drugim mjestima prijeloma lekcija: kod Mt 3,1, 3,7, 4,1, 4,12, 4,18 te (idući dalje) u Marku kod 2,13, na polovici 5,24, otprilike na polovici 6,7, na polovici Lk 2,22, kod Lk 2,41, kod Lk 3,1 i na još drugih mjesta. Bio bi to čin svjesne obmane kada bi netko pomno proučio ovaj rukopis, a zatim opisao simbol u 16,9 kao da on izražava prepisivačevu sumnju, a da pritom ne spomene one na drugim lokacijama. (Ne sumnjam da je Evans to učinio, budući da sumnjam kako je uopće konzultirao snimke ijednoga od ovih rukopisa prije nego što je pisao o njima.)
Petnaest članova dviju malih skupina rukopisa, obitelji 1 i skupine „jeruzalemskog kolofona”, ima posebne bilješke uz Mk 16,9-20Uskrsnuvši dakle rano prvog dana u tjednu, ukaza se najprije Mariji Magdaleni iz koje bijaše istjerao sedam zloduha., a u nekim je slučajevima bilješka popraćena zvjezdicom ili parom zvjezdica; međutim, takve značajke služe tomu da privuku čitateljev pogled na bilješku; same po sebi takve oznake ne izražavaju sumnju; nije rijetkost vidjeti ih kako prate naslove i rubrike evanđelja. (Bilješke u tim skupinama obično brane izvornost odlomka Mk 16,9-20Uskrsnuvši dakle rano prvog dana u tjednu, ukaza se najprije Mariji Magdaleni iz koje bijaše istjerao sedam zloduha., navodeći da iako neki prepisi nemaju stihove 9-20 i Euzebije nije uvrstio taj odlomak u svoje kanonske tablice, ti se stihovi nalaze u starim prepisima, ili (u drugom obliku bilješke) u većini prepisa. Kasniji oblik bilješke izostavlja dio o Euzebijevim kanonima. To nisu neovisne bilješke; one odzvanjaju u jednom ili dva pretka tih dviju malih skupina rukopisa.)
Osim te tri pogreške, ono što Evans ne govori jest značajno. On se brine da percepcija dokaza kod njegovih čitatelja bude mutna: mogao je reći da Evanđelje po Marku završava na sljedeće načine u sačuvanim grčkim rukopisima: (1) u dvama rukopisima iz 4. stoljeća, tekst završava na 16,8; (2) u tisuću i šest stotina rukopisa, iza 16,8 slijedi 16,9-20; (3) u pet rukopisa, kraći završetak prisutan je između 16,8 i 16,9, a u jednom rukopisu 16,9 slijedi iza 16,8 u tekstu, ali je kraći završetak ispisan na donjoj margini stranice, i (4) petnaest rukopisa (među onima u kojima iza 16,8 slijedi 16,9) prenosi bilješku koja navodi da, iako neki prepisi nemaju stihove 9-20, većina prepisa ili stari prepisi sadrže taj odlomak.
To bi čitateljima pružilo bolju sliku o tome što je Evans zapravo govorio: da u ovoj točki teksta on daje prednost svjedočanstvu dvaju ranih rukopisa pred svjedočanstvom 1600 rukopisa (uključujući druge stare rukopise poput kodeksa A, D i W (koji ima umetak između 16,14
i 16,15
). To ne ulijeva veliko povjerenje u „sramotu bogatstva” kada netko prenosi da je preko 99% novčića u riznici krivotvoreno, a to je možda razlog zašto se toliko komentatora pribjegava neodređenim izrazima kada raspravljaju o ovoj temi.
Pogledajmo sada pomnije što je dr. Evans napisao o svjedočanstvu Ireneja. Nedavno, još 2013. godine, Evans je tvrdio da je tekst Irenejeva djela Protiv hereso na ovom mjestu iskvaren: u djelu Holman Apologetics Commentary (2013), nakon što ponovno naiđemo na netočne tvrdnje iz 1988. koje počinju s: „U starim rukopisima koji sadrže cijeloga Marka” i tako dalje, čitamo sljedeće:
„Mk 16,19I Gospodin Isus, pošto im to reče, bude uzet na nebo i sjede zdesna Bogu. („I tako, pošto im je to rekao, Gospodin Isus bi uznesen na nebo i sjede zdesna Bogu”) citiran je kod Ireneja (Protiv hereso 3.10.5), ali to je nesigurno svjedočanstvo. Izvorni grčki tekst ovoga dijela djela Protiv hereso nije sačuvan. Sačuvan je u kasnijem latinskom prijevodu koji je možda preuzeo ovaj stih iz mnogo kasnijih rukopisa. Sukladno tomu, daleko je od sigurnosti da je Irenej, pišući oko 180. godine, poznavao takozvani duži završetak Markova evanđelja.”
To je povijesni revizionizam pogubne i apsurdne vrste. Srećom, može se lako opovrgnuti. Prihvaćajući da su u nekim patrističkim spisima prepisivači ili prevoditelji zamjenjivali vlastite tekstove kada su iznosili citate patrističkih autora, Evansov prijedlog uključuje više od puke zamjene jednog oblika odlomka drugim. On tvrdi da je latinski prevoditelj umetnuo citat retka Mk 16,19I Gospodin Isus, pošto im to reče, bude uzet na nebo i sjede zdesna Bogu. ondje gdje prije toga ničega nije bilo. Drugim riječima, Evans ne predlaže razmjenu tekstova; on predlaže da tekst djela Protiv hereso, 3. knjiga, 10. poglavlje, 5. odlomak, sadrži veliki umetak. Njegova teorija zahtijeva da je cijeli ovaj dio koji se sastoji od citata i objašnjenja istoga zapravo jedan veliki umetak:
„Također, pri kraju svoga evanđelja, Marko kaže: ‚I tako, pošto im je Gospodin Isus govorio, bio je uznesen na nebo i sjedi zdesna Bogu’, potvrđujući ono što je prorekao prorok: ‚Reče Gospodin Gospodinu mojemu: Sjedi mi zdesna, dok ne položim neprijatelje tvoje za podnožje nogama tvojim.’ Tako su Bog i Otac doista jedan te isti; onaj kojega su navijestili proroci i predalo istinsko evanđelje; kojega mi kršćani obožavamo i volimo svim srcem kao Stvoritelja neba i zemlje i svega što je u njima.”
| Bilješka u minuskuli 72 pokraj retka Mk 16,19I Gospodin Isus, pošto im to reče, bude uzet na nebo i sjede zdesna Bogu.: „Irenej, koji je živio blizu vremena apostola, citira ovo iz Marka u trećoj knjizi svoga djela Protiv hereso.” |
Postoji li ikakav dokaz da je prevoditelj djela Protiv hereso ovo ubacio u tekst niotkuda? Ne. Postoji li ikakav dokaz da je ovo bio dio teksta 3. knjige djela Protiv hereso još od vremena kada ju je Irenej napisao? Da. Grčka bilješka na margini grčke minuskule 1582, pokraj retka Mk 16,19I Gospodin Isus, pošto im to reče, bude uzet na nebo i sjede zdesna Bogu., potvrđuje da je Irenej citirao taj stih u trećoj knjizi djela Protiv hereso. (Pročitao sam tu bilješku na digitalnim snimkama minuskule 1582 i imam njezinu fotografiju, ali je nisam objavio ovdje zbog restriktivne politike autorskih prava.) Grčka bilješka u margini grčkog rukopisa 72, pokraj retka Mk 16,19, govori istu stvar. A prema Jeffu Hargisu u izvješću o otkrićima tima CSNTM-a u Rumunjskoj, grčki rukopis u Muzeju Oltenije u Craiovi (Rumunjska) također ima ovu bilješku uz stih Mk 16,19I Gospodin Isus, pošto im to reče, bude uzet na nebo i sjede zdesna Bogu..
Zamišlja li dr. Evans da se autor te grčke bilješke služio latinskim prijevodom Irenejeva djela Protiv hereso? Takva je teorija izuzetinski malo vjerojatna, osobito imajući u vidu da bilješke u minuskuli 1582 odzvanjaju pretkom iz petog stoljeća skupine obitelji 1, čiji je minuskula 1582 najsnažniji član. Stoga s punim povjerenjem kategoriziram cijelu Evansovu teoriju o Irenejevoj izjavi kao proizvoljnu, neutemeljenu i apsurdnu.
Konačno, dalje u djelu Holman Apologetics Commentary on the Gospels and Acts (čiji je urednik Jeremy Royal Howard), Evans je napisao:
„Neki rukopisi čuvaju takozvani kraći završetak Markova evanđelja (L Y 099 0112). Gotovo svi oni koji to čine sadrže također i duži završetak.”
U krivu je na dva načina: prvo, Codex Y ne sadrži kraći završetak. Došlo je do tiskarske pogreške i umjesto slova Y treba stajati simbol Ψ. Drugo, što se tiče grčkih rukopisa, a to je jedina vrsta rukopisa koju Evans ovdje navodi, samo šest grčkih rukopisa ima kraći završetak, i svih šest sadrži barem dio retka 16,9, što pokazuje da su svi oni, u izvornom stanju, imali retke 9–20.
Ništa od ovoga ne bi trebalo smatrati relevantnim za bilo koji drugi rad dr. Evansa u drugim područjima. No kada je riječ o njegovu tekstualno-kritičkom tretmanu Markova završetka, komentar Craiga Evansa sadrži brojne pogreške, toliko ih je i toliko su teške da bi njegov komentar trebalo što prije povući iz tiska kako bi ga mogao ispraviti i prestati dovoditi čitatelje u zabludu. (Neke druge knjige također bi njihovi autori trebali povući i ispraviti zbog gorih pogrešaka. Gledam u tebe, Stephen M. Milleru.) Ako on i njegovi izdavači to ne učine, na običnim je čitateljima da u potpunosti iskoriste margine njegova komentara kako bi osigurali da takvo pogrešno i neodgovorno postupanje s dokazima ne zavede buduće čitatelje.