III, q. 33, a. 1
Je li Kristovo tijelo bilo oblikovano u prvom trenutku začeća
Prigovor 1. Čini se da Kristovo tijelo nije bilo oblikovano u prvom trenutku začeća. Govori se naime u Ivanu (Iv 2): „Četrdeset i šest godina građen je ovaj hram“, što tumačeći Augustin u četvrtoj knjizi djela De Trin. kaže: „Ovaj broj očito dolikuje savršenosti Gospodinova tijela“. A u knjizi O osamdeset i tri pitanja kaže: „Ne bez razloga se govori da je hram, koji je likovalo njegovo tijelo, sazidan za četrdeset i šest godina, tako da je, koliko je godina bilo u gradnji hrama, toliko dana bilo u savršenosti Gospodinova tijela“. Dakle, u prvom trenutku začeća Kristovo tijelo nije bilo savršeno oblikovano.
Prigovor 2. Nadalje, za oblikovanje Kristova tijela tražilo se mjesno gibanje kojim bi najčistije krvi iz djevičanskoga tijela dospjele na mjesto primjereno za rađanje. Nijedno se pak tijelo ne može gibati mjesno u trenutku, stoga što se vrijeme gibanja dijeli prema dijeljenju onoga što se giba, kako se dokazuje u VI. Physic.. Dakle, Kristovo tijelo nije bilo oblikovano u trenutku.
Prigovor 3. Nadalje, Kristovo tijelo oblikovano je iz najčistijih krvi djevice, kako je izneseno gore. Ali ta tvar nije mogla u istom trenutku biti krv i put, jer bi tako tvar istovremeno bila pod dvama oblicima. Dakle, drugi je bio trenutak u kojemu je posljednji put bila krv, a prvi u kojemu je prvi put bila oblikovana put. Ali između bilo koja dva trenutka jest srednje vrijeme. Dakle, Kristovo tijelo nije bilo oblikovano u trenutku, nego kroz neko vrijeme.
Prigovor 4. Nadalje, kao što moć rasta traži određeno vrijeme u svome činu, tako i moć rađanja, ta obadvije su naravna moć koja pripada biljnoj duši. Ali Kristovo tijelo raslo je u određeno vrijeme, kao i tijela drugih ljudi, ta u Luki (Lk 2) se kaže da je „napredovao u dobi i mudrosti“. Čini se dakle da, iz istog razloga, oblikovanje njegova tijela, koje pripada moći rađanja, nije bilo u trenutku, nego u određenom vremenu u kojemu se oblikuju tijela drugih ljudi.
Naprotiv, Grgur u osamnaestoj knjizi djela Moral. kaže: „Anđelu koji navješćuje, i Duhu koji dolazi, smjesta Riječ u utrobi, smjesta unutar utrobi Riječ put“.
Odgovaram: u začeću Kristova tijela troje je promatrati: prvo, mjesno gibanje krvi do mjesta rađanja; drugo, oblikovanje tijela iz takve tvari; treće, rast kojim se dovodi do savršene veličine. U čijoj se sredini sastoji razlog začeća, jer je prvo predvorje začeća; a treće slijedi začeće. Prvo pak nije moglo biti u trenutku, jer je to protiv samoga razloga mjesnoga gibanja bilo kojega tijela, čiji dijelovi uzastopno zadiru u mjesto. Slično i treće mora biti uzastopno. Bilo zato što rast nije bez mjesnoga gibanja. Bilo također zato što proizlazi iz moći duše koja već djeluje u oblikovanom tijelu, a koja ne djeluje osim u vremenu. Ali samo oblikovanje tijela, u kojemu se ponajprije sastoji razlog začeća, bilo je u trenutku, iz dvostrukog razloga. Prvo namreč, zbog beskonačne moći onoga koji djeluje, to jest Duha Svetoga, po kojemu je Kristovo tijelo oblikovano, kako je rečeno gore. Ta onaj koji djeluje može tim brže pripraviti tvar čija je veća moć. Odatle onaj koji djeluje beskonačnom moći može u trenutku pripraviti tvar na dužni oblik. Drugo, s strane osobe Sina, čije se tijelo oblikovalo. Nije namreč bilo primjereno da uzme ljudsko tijelo osim oblikovano. Ako bi pak prije savršenog oblikovanja prethodilo neko vrijeme začeća, cijelo se začeće ne bi moglo pripisati Sinu Božjemu, koje mu se ne pripisuje osim razlogom uzimanja. I zato je u prvom trenutku u kojemu je sakupljena tvar stigla na mjesto rađanja Kristovo tijelo bilo savršeno oblikovano i uzeto. I time se sam Sin Božji naziva začetim, što se drukčije ne bi moglo reći.
Odgovor na 1. prigovor: Augustinova riječ na oba mjesta ne odnosi se samo na oblikovanje Kristova tijela, nego na oblikovanje ujedno s određenim rastom sve do vremena porođaja. Odatle se prema razlogu onoga broja kaže da se dovršava vrijeme od devet mjeseci, u kojemu je Krist bio u djevičanskoj utrobi.
Odgovor na 2. prigovor: ono mjesno gibanje ne obuhvaća se unutar samoga začeća, nego je predvorje začeća.
Odgovor na 3. prigovor: nije moguće odrediti posljednji trenutak u kojemu je ona tvar bila krv, nego je moguće odrediti posljednje vrijeme koje se nastavlja, bez ikakva posrednog umetanja, na prvi trenutak u kojemu je bila oblikovana Kristova put. I taj je trenutak bio svršetak vremena mjesnoga gibanja tvari do mjesta rađanja.
Odgovor na 4. prigovor: rast biva po moći rasta onoga što raste, ali oblikovanje tijela biva po moći rađanja, ne onoga koji se rađa, nego oca koji rađa iz sjemena, u kojemu djeluje snaga oblikovanja izvedena iz očeve duše. Kristovo tijelo pak nije bilo oblikovano iz muževa sjemena, kako je rečeno gore, nego iz djelovanja Duha Svetoga. I zato takvo oblikovanje je trebalo biti kakvo dolikuje Duhu Svetomu. Ali rast Kristova tijela ostvaren je prema moći rasta Kristove duše, koja, budući da je po vrsti sukladna našoj duši, na isti je način trebalo da ono tijelo raste kao što rastu i tijela drugih ljudi, da bi se time pokazala istinitost ljudske naravi.
Hrvatski prijevod: Kršćanska stvarnost, 2026., prema latinskom izdanju Leonina (Rim, 1888.); Dodatak i Prilog prevedeni su s engleskoga prijevoda Otaca engleske dominikanske provincije (1920.). Biblijski navodi vode u čitalicu Biblije na portalu.
Ovaj tekst nije preveo teolog, stoga nemojte prijevod shvaćati doslovno. Ako želite ući u dublje teološko tumačenje, pročitajte latinski izvornik.