Preskoči na sadržaj
Kršćanska Stvarnost

II-II, q. 48, a. 1

Jesu li prikladno određeni dijelovi razboritosti

Prigovor 1. Čini se da se neprikladno navode dijelovi razboritosti. Tulije naime, u II. Rhetorica, postavlja tri dijela razboritosti, naime pamćenje, shvaćanje i providnost. Makrobije pak, prema Plotinovu mišljenju, pripisuje razboritosti šest dijelova, naime razum, um, obzirnost, providnost, poučljivost i oprez. Aristotel pak, u VI. Ethic., kaže da razboritosti pripadaju eubulija, rasuđivanje i mudro prosuđivanje. Spominje također oko razboritosti dobro nagađanje i oštroumnost, osjet i um. Neki pak drugi grčki filozof kaže da razboritosti pripada deset dijelova, naime eubulija, oštroumnost, providnost, vladarska, vojnička, politička, ekonomska, dijalektička, retorička i fizikalna vještina. Dakle, čini se da je ili jedno navođenje suvišno, ili drugo nedostatno.

Prigovor 2. Nadalje, razboritost se dijeli nasuprot znanosti. No politika, ekonomika, dijalektika, retorika i fizika jesu određene znanosti. Nisu dakle dijelovi razboritosti.

Prigovor 3. Nadalje, dijelovi ne nadilaze cjelinu. No razumsko pamćenje, ili shvaćanje, razum, osjet i poučljivost ne pripadaju samo razboritosti, nego i svim spoznajnim habitusima. Dakle, ne trebaju se postavljati kao dijelovi razboritosti.

Prigovor 4. Nadalje, kao što su savjetovati se, suditi i zapovijedati čini djelatnoga razuma, tako također i služiti se, kako je gore navedeno. Kao što se dakle razboritosti pridružuje eubulija, koja pripada savjetu, te rasuđivanje i mudro prosuđivanje, koji pripadaju sudu; tako je također trebalo postaviti nešto što pripada uporabi.

Prigovor 5. Nadalje, briga pripada razboritosti, kako je gore navedeno. Dakle, također je među dijelove razboritosti briga trebala biti postavljena.

Odgovaram: trostruk je dio: naime sastavni, kao što su zid, krov i temelj dijelovi kuće; subjektivni, kao što su vol i lav dijelovi životinje; i potencijalni, kao što su vegetativno i osjetilno dijelovi duše. Na tri se dakle načina mogu navesti dijelovi neke kreposti. Na jedan način, po sličnosti sa sastavnim dijelovima, da se naime onim dijelovima neke kreposti nazove ono što je nužno da se stječe za savršen čin te kreposti. I tako se od svih nabrojenih može uzeti osam dijelova razboritosti, naime šest koje nabraja Makrobije; kojima valja dodati sedmi, naime pamćenje, koje postavlja Tulije; i dobro nagađanje ili oštroumnost, koju postavlja Aristotel (jer osjet se razboritosti također naziva umom, odatle Filozof kaže, u VI. Ethic.: „o tome dakle treba imati osjet, a to je um“). Od kojih osam pet pripada razboritosti prema onome što je spoznajna, naime pamćenje, razum, um, poučljivost i oštroumnost; tri pak druga pripadaju joj prema tome što je zapovjedna, primjenjujući spoznaju na djelo, naime providnost, obzirnost i oprez. Razlog se čije različitosti očituje iz toga što oko spoznaje tri stvari treba razmotriti. Prvo uistinu samu spoznaju. Koja ako je o prošlome, jest pamćenje; ako pak o sadašnjemu, bilo o promjenjivom bilo o nužnom, naziva se umom ili shvaćanjem. Drugo, samo stjecanje spoznaje. Koje biva ili po pouci, i k tome pripada poučljivost; ili po pronalaženju, i k tome pripada dobro nagađanje, koje je sretno domišljanje. Njegov je pak dio, kako se kaže u VI. Ethic., oštroumnost, koja je brzo pronalaženje srednjega pojma, kako se kaže u I. Analytica posteriora. Treće valja razmotriti uporabu spoznaje, prema tome naime kako iz spoznatoga tko prelazi na spoznavanje ili prosuđivanje drugoga. I to pripada razumu. Razum pak, radi toga da ispravno zapovijeda, tri stvari mora imati. Prvo uistinu da uredi nešto prikladno za cilj, i to pripada providnosti. Drugo, da pazi na okolnosti posla, što pripada obzirnosti. Treće, da izbjegne zapreke, što pripada oprezu. Subjektivnim se pak dijelovima kreposti nazivaju njezine različite vrste. I na taj način dijelovi razboritosti, prema tome kako se vlastito uzimaju, jesu razboritost po kojoj tko upravlja samim sobom, i razboritost po kojoj tko upravlja mnoštvom, koje se razlikuju vrstom, kako je rečeno; i opet razboritost koja upravlja mnoštvom dijeli se na različite vrste prema različitim vrstama mnoštva. Postoji naime određeno mnoštvo sjedinjeno za neki poseban posao, kao što se vojska okuplja radi borbe, čija je upravljačica vojna razboritost. Neko je pak mnoštvo sjedinjeno za čitav život, kao što je mnoštvo jednoga doma ili obitelji, čija je upravljačica ekonomska razboritost; i mnoštvo jednoga grada ili kraljevstva, čija je uistinu upravljačica u vladaru kraljevska, a u podložnicima politika jednostavno rečena. Ako se pak razboritost uzme široko, prema tome što uključuje također i motrilačku znanost, kako je gore rečeno; tada se također njezinim dijelovima postavljaju dijalektika, retorika i fizika, prema trima načinima postupanja u znanostima. Od kojih je jedan po dokazu radi uzrokovanja znanosti, što pripada fizici; tako da se pod fizikom razumiju sve dokazne znanosti. Drugi je način iz vjerojatnoga radi stvaranja mišljenja, što pripada dijalektici. Treći je način iz nekih nagađanja radi unošenja sumnje, ili radi nekoga uvjeravanja, što pripada retorici. Može se ipak reći da to troje pripada razboritosti također vlastito rečenoj, koja zaključuje pokatkad uistinu iz nužnoga, pokatkad iz vjerojatnoga, a pokatkad iz nekih nagađanja. Potencijalnim se pak dijelovima neke kreposti nazivaju pridružene kreposti koje se usmjeruju prema nekim drugotnim činima ili građama, kao one koje nemaju čitavu moć glavne kreposti. I prema tome postavljaju se dijelovi razboritosti: eubulija, koja je oko savjeta; i rasuđivanje, koje je oko suda o onome što se uobičajeno događa; i mudro prosuđivanje, koje je oko suda o onome u čemu katkada treba odstupiti od općega zakona. Razboritost je pak oko glavnoga čina, a to je zapovijedati.

Odgovor na 1. prigovor: različita navođenja razlikuju se prema tome kako se postavljaju različiti rodovi dijelova; ili prema tome kako se pod jednim dijelom jednoga navođenja uključuju mnogi dijelovi drugoga navođenja. Kao što Tulije pod providnošću uključuje oprez i obzirnost; a pod shvaćanjem razum, poučljivost i oštroumnost.

Odgovor na 2. prigovor: ekonomika i politika ne uzimaju se ovdje prema tome što su znanosti, nego prema tome što su određene razboritosti. O ostalim pak trima očit je odgovor iz rečenoga.

Odgovor na 3. prigovor: sve se to postavlja kao dijelovi razboritosti ne prema svojoj općenitosti, nego prema tome kako se odnosi prema onome što pripada razboritosti.

Odgovor na 4. prigovor: ispravno zapovijedati i ispravno se služiti uvijek se prate, jer zapovijed razuma slijedi poslušnost nižih moći, koje pripadaju uporabi.

Odgovor na 5. prigovor: briga se uključuje u pojam providnosti.

Hrvatski prijevod: Kršćanska stvarnost, 2026., prema latinskom izdanju Leonina (Rim, 1888.); Dodatak i Prilog prevedeni su s engleskoga prijevoda Otaca engleske dominikanske provincije (1920.). Biblijski navodi vode u čitalicu Biblije na portalu.

Ovaj tekst nije preveo teolog, stoga nemojte prijevod shvaćati doslovno. Ako želite ući u dublje teološko tumačenje, pročitajte latinski izvornik.