Preskoči na sadržaj
Kršćanska Stvarnost

II-II, q. 23, a. 1

Je li ljubav prijateljstvo

Prigovor 1. Čini se da ljubav nije prijateljstvo. Jer „ništa nije tako svojstveno prijateljstvu kao suživot s prijateljem“, kako veli Filozof u VIII. knjizi Ethicae. Ali ljubav je čovjekova prema Bogu i anđelima, čiji suživot nije s ljudima, kako se veli u Dn 2. Dakle, ljubav nije prijateljstvo.

Prigovor 2. Nadalje, prijateljstvo ne biva bez uzvraćene ljubavi, kako se veli u VIII. knjizi Ethicae. Ali ljubav se ima i prema neprijateljima, prema onome iz Mt 5: „Ljubite svoje neprijatelje“. Dakle, ljubav nije prijateljstvo.

Prigovor 3. Nadalje, tri su vrste prijateljstva, prema Filozofu u VIII. knjizi Ethicae, naime prijateljstvo iz ugodnosti, iz koristi i iz čestitosti. Ali ljubav nije prijateljstvo iz koristi ili iz ugodnosti, jer Jeronim veli u poslanici Paulinu, koja se stavlja na početak Biblije: „To je istinska veza, i Kristovim ljepilom povezana, koju ne sklapa korist imovinskoga stanja, ne sama tjelesna prisutnost, ne podmislivo i podilazeće laskanje, nego strah Božji i proučavanje božanskih Pisama“. Isto tako nije ni prijateljstvo iz čestitosti, jer ljubavlju ljubimo i grješnike; a prijateljstvo iz čestitosti biva samo prema kreposnima, kako se veli u VIII. knjizi Ethicae. Dakle, ljubav nije prijateljstvo.

Naprotiv, u Iv 15 se veli: „Više vas ne zovem slugama, nego svojim prijateljima“. A to im se nije govorilo doli na temelju ljubavi. Dakle, ljubav je prijateljstvo.

Odgovaram: prema Filozofu u VIII. knjizi Ethicae, nema svaka ljubav značaj prijateljstva, nego ljubav koja je s dobrohotnošću, kada naime nekoga tako ljubimo da mu želimo dobro. Ako pak ljubljenim stvarima ne želimo dobro, nego samo njihovo dobro želimo sebi, kao što se kaže da ljubimo vino ili konja ili štogod takvo, to nije ljubav prijateljstva, nego neke požude, jer je smiješno reći da netko ima prijateljstvo prema vinu ili prema konju. Ali ni dobrohotnost nije dostatna za značaj prijateljstva, nego se traži neko uzajamno ljubljenje, jer je prijatelj prijatelju prijatelj. Takva pak uzajamna dobrohotnost temelji se na nekom zajedništvu. Budući da dakle postoji neko zajedništvo čovjeka s Bogom ukoliko nam on priopćuje svoje blaženstvo, na tom zajedništvu treba se temeljiti neko prijateljstvo. O kojemu se zajedništvu veli u 1 Kor 1: „Vjeran je Bog po kojemu ste pozvani u zajedništvo Sina njegova“. A ljubav utemeljena na tom zajedništvu jest ljubav. Stoga je bjelodano da je ljubav neko čovjekovo prijateljstvo s Bogom.

Odgovor na 1. prigovor: dvostruk je čovjekov život. Jedan naime izvanjski, prema osjetilnoj i tjelesnoj naravi, i prema tom životu nemamo zajedništvo ili suživot s Bogom i anđelima. Drugi je pak duhovni život čovjeka po umu. I prema tom životu imamo suživot i s Bogom i s anđelima. U sadašnjem naime stanju nesavršeno, odakle se veli u Fil 3: „Naš je život na nebesima“. No taj će se suživot usavršiti u domovini, kada će sluge njegove služiti Bogu i gledati lice njegovo, kako se veli na kraju Otk. I zato je ovdje ljubav nesavršena, ali će se usavršiti u domovini.

Odgovor na 2. prigovor: prijateljstvo se proteže na nekoga na dva načina. Na jedan način, s obzirom na njega samoga, i tako prijateljstvo nikada ne biva doli prema prijatelju. Na drugi način proteže se na nekoga s obzirom na drugu osobu, kao što, ako netko ima prijateljstvo prema nekom čovjeku, zbog njega ljubi sve koji pripadaju tom čovjeku, bilo sinove bilo sluge bilo na bilo koji način s njim povezane. I ljubav prema prijatelju može biti tolika da se zbog prijatelja ljube oni koji mu pripadaju čak i ako nas vrijeđaju ili mrze. I na taj se način prijateljstvo ljubavi proteže i na neprijatelje, koje ljubimo iz ljubavi u usmjerenosti prema Bogu, prema kojemu se ponajprije ima prijateljstvo ljubavi.

Odgovor na 3. prigovor: prijateljstvo iz čestitosti ima se samo prema kreposnome kao prema glavnoj osobi, no s obzirom na njega ljube se oni koji mu pripadaju čak i ako nisu kreposni. I na taj se način ljubav, koja je ponajviše prijateljstvo iz čestitosti, proteže na grješnike, koje iz ljubavi ljubimo radi Boga.

Hrvatski prijevod: Kršćanska stvarnost, 2026., prema latinskom izdanju Leonina (Rim, 1888.); Dodatak i Prilog prevedeni su s engleskoga prijevoda Otaca engleske dominikanske provincije (1920.). Biblijski navodi vode u čitalicu Biblije na portalu.

Ovaj tekst nije preveo teolog, stoga nemojte prijevod shvaćati doslovno. Ako želite ući u dublje teološko tumačenje, pročitajte latinski izvornik.