II-II, q. 143, a. 1
Jesu li prikladno određeni dijelovi umjerenosti
Prigovor 1. Čini se da Tulije u svojoj retorici neprikladno navodi dijelove umjerenosti, za koje kaže da su suzdržljivost, blagost, skromnost. Suzdržljivost se naime dijeli protiv kreposti, u VII. Ethic.. Ali se umjerenost sadrži pod kreposti. Dakle, suzdržljivost nije dio umjerenosti.
Prigovor 2. Nadalje, čini se da je blagost umanjitelj mržnje ili srdžbe. Umjerenost pak nije oko takvih stvari, nego oko užitaka dodira, kako je rečeno. Dakle, blagost nije dio umjerenosti.
Prigovor 3. Nadalje, skromnost se sastoji u vanjskim činovima, odakle i Apostol kaže u Poslanici Filipljanima: „Vaša skromnost neka je znana svim ljudima“. Ali vanjski su činitelji tvar pravednosti, kako je gore rečeno. Dakle, skromnost je više dio pravednosti nego umjerenosti.
Prigovor 4. Nadalje, Makrobije nad Scipionovim snom postavlja mnogo više dijelova umjerenosti, jer kaže da za umjerenošću slijedi skromnost, stid, uzdržljivost, čistoća, poštenje, umjerenost, štedljivost, triznost, čednost tijela. Andronik također kaže da su srodnici umjerenosti strogost, suzdržljivost, poniznost, jednostavnost, uređenost, dobro uređenje, samodostatnost. Čini se dakle da je Tulije nedostatno nabrojao dijelove umjerenosti.
Odgovaram: kao što je gore rečeno, neke stožerne kreposti mogu trostruki dijelovi biti, naime integralni, subjektivni i potencijalni. I integralnim se dijelovima neke kreposti nazivaju uvjeti koje je nužno uskladiti s kreposti. I u skladu s tim, dva su integralna dijela umjerenosti, naime stid, po kojemu netko izbjegava gnusobu protivnu umjerenosti; i poštenje, po kojemu naime netko ljubi ljepotu umjerenosti. Naime, kao što je očito iz rečenoga, ponajprije umjerenost među krepostima polaže pravo na neku krasotu, i poroci neumjerenosti najvećma imaju gnusobu. Subjektivnim se pak dijelovima neke kreposti nazivaju njezine vrsti. Nužno je pak raznolikim učiniti vrsti kreposti prema raznolikosti tvari ili predmeta. Umjerenost je pak oko užitaka dodira, koji se dijele na dvostruki rod. Naime, neki su usmjereni na hranu. I u njima je, s obzirom na jelo, uzdržljivost; s obzirom na piće, vlastito je triznost. Neki pak su usmjereni na snagu rađanja. I u njima je, s obzirom na glavni užitak samoga spolnog sjedinjenja, čistoća; s obzirom na prateće užitke, primjera radi, one koji su u poljupcima, dodirima i zagrljajima, motri se čednost tijela. Potencijalnim se pak dijelovima neke glavne kreposti nazivaju sporedne kreposti koje mjeru koju glavna krepost promiče oko neke glavne tvari, istu promiču u nekim drugim tvarima u kojima nije tako teško. A pripada umjerenosti umjeravati užitke dodira, koje je najteže umjeravati. Odakle se bilo koja krepost koja ostvaruje neku mjeru u nekoj tvari i zauzdavanje težnje prema nečemu što se pruža, može postaviti kao dio umjerenosti poput kreposti pridružene njoj. A to se doista događa trostruko: na jedan način, u unutarnjim pokretima duše; na drugi način, u vanjskim pokretima i činovima tijela; na treći način, u vanjskim stvarima. Osim pokreta požude, koji umjerava i zauzdava umjerenost, nalaze se tri pokreta u duši koja se pružaju prema nečemu. Prvi je doista pokret volje pokrenute od silovitosti strasti, i taj pokret zauzdava suzdržljivost, iz koje biva da, premda čovjek podnosi neumjerene požude, volja ipak nije pobijeđena. Drugi pak unutarnji pokret koji se pruža prema nečemu jest pokret nade i odvažnosti koja ju slijedi, a taj pokret umjerava ili zauzdava poniznost. Treći je pak pokret srdžbe koja se pruža u osvetu, koji zauzdava blagost odnosno milosrđe. Oko pokreta pak i tjelesnih čina mjeru i zauzdavanje čini skromnost. Koju Andronik dijeli na troje. U čije prvo pripada razlučiti što valja učiniti a što propustiti, i što u kojem redoslijedu valja činiti, i u tome čvrsto ustrajati, i s obzirom na to postavlja dobro uređenje. Drugo je pak da čovjek u onome što čini promatra priličnost, i s obzirom na to postavlja urešenost. Treće je pak u razgovorima prijatelja ili bilo kojim drugima, i s obzirom na to postavlja se strogost. Oko vanjskih stvari pak dvostruku mjeru valja primijeniti. Prvo, doista, da se suvišne stvari ne traže, i s obzirom na to Makrobije postavlja štedljivost, a Andronik samodostatnost. Drugo pak, da čovjek ne traži odviše probrane stvari, i s obzirom na to Makrobije postavlja umjerenost, a Andronik jednostavnost.
Odgovor na 1. prigovor: suzdržljivost se doduše razlikuje od kreposti poput nesavršenoga od savršenoga, kako će se niže reći, i na taj se način razlučuje od kreposti. Ipak se slaže s umjerenošću i u tvari, jer je oko užitaka dodira; i u načinu, jer se sastoji u nekom zauzdavanju. I zato se prikladno postavlja kao dio umjerenosti.
Odgovor na 2. prigovor: blagost ili mansuetudino ne postavlja se kao dio umjerenosti zbog suglasnosti tvari, nego zato što se slaže s njom u načinu zauzdavanja i umjeravanja, kako je rečeno.
Odgovor na 3. prigovor: oko vanjskih čina pravednost motri ono što je dužno drugome. To pak skromnost ne motri, nego samo neku mjeru. I zato se ne postavlja kao dio pravednosti, nego umjerenosti.
Odgovor na 4. prigovor: Tulije pod skromnošću obuhvaća sve one stvari koje pripadaju umjeravanju tjelesnih pokreta i vanjskih stvari; kao i umjeravanju nade, za koju smo rekli da pripada poniznosti.
Hrvatski prijevod: Kršćanska stvarnost, 2026., prema latinskom izdanju Leonina (Rim, 1888.); Dodatak i Prilog prevedeni su s engleskoga prijevoda Otaca engleske dominikanske provincije (1920.). Biblijski navodi vode u čitalicu Biblije na portalu.
Ovaj tekst nije preveo teolog, stoga nemojte prijevod shvaćati doslovno. Ako želite ući u dublje teološko tumačenje, pročitajte latinski izvornik.