I, q. 72, a. 1
O djelu šestoga dana
Prigovor 1. Zatim se istražuje o djelu šestoga dana. I čini se da se neprikladno opisuje. Kao što naime ptice i ribe imaju živu dušu, tako također i zemaljske životinje; no zemaljske životinje nisu sama živa duša. Dakle, neprikladno se veli: „Neka zemlja izvede živu dušu“; nego se trebalo reći: „Neka zemlja izvede četveronošce žive duše“.
Prigovor 2. Nadalje, rod se ne smije dijeliti nasuprot vrsti. No stoka i zvijeri ubrajaju se pod četveronošce. Neprikladno se dakle četveronošci pribrajaju stoci i zvijerima.
Prigovor 3. Nadalje, kao što su druge životinje u određenome rodu i vrsti, tako i čovjek. No pri stvaranju čovjeka ne spominje se njegov rod ili vrsta. Dakle, ni pri proizvodnji drugih životinja nije se trebalo spominjati rod ili vrstu, kada se veli: „u rodu svojemu“ ili „vrsti svojoj“.
Prigovor 4. Nadalje, zemaljske su životinje sličnije čovjeku, za kojega se veli da ga Bog blagoslivlja, nego ptice i ribe. Budući dakle da se za ptice i ribe veli da su blagoslovljene, mnogo je jače to trebalo reći o drugim životinjama.
Prigovor 5. Nadalje, neke životinje nastaju iz truljenja, koje je neko raspadanje. Raspadanje pak ne priliči prvoj uspostavi stvari. Dakle, životinje nisu trebale biti proizvedene u prvoj uspostavi stvari.
Prigovor 6. Nadalje, neke su životinje otrovne i čovjeku štetne. Ništa pak nije trebalo biti čovjeku štetno prije grijeha. Dakle, takve životinje ili uopće nisu trebale biti načinjene od Boga, koji je začetnik dobara, ili nisu trebale biti načinjene prije grijeha.
Naprotiv, za suprotno dostaje autoritet Pisma.
Odgovaram: kao što se u petome danu resi srednje tijelo, i odgovara drugome danu; tako se u šestome danu resi posljednje tijelo, naime zemlja, po proizvodnji zemaljskih životinja, i odgovara trećemu danu. Zato se na oba mjesta spominje zemlja. I ovdje se također, prema Augustinu, zemaljske životinje proizvode u moći, a prema drugim svecima, u činu.
Odgovor na 1. prigovor: kako Bazilije veli, različit stupanj života koji se nalazi u različitim živim bićima može se razabrati iz načina govora Pisma. Biljke naime imaju najnesavršeniji i skriven život. Stoga se u njihovoj proizvodnji uopće ne spominje život, nego samo rađanje, jer se samo prema njemu nalazi čin života u njima; hranidbena naime i rastuća služe rasplođujućoj, kako će se niže reći. Među životinjama pak savršenije su, općenito govoreći, zemaljske od ptica i riba, ne zato što bi ribe bile lišene pamćenja, kako Bazilije veli, a Augustin odbacuje; nego zbog razlučenosti udova i savršenosti rađanja (s obzirom pak na neke oštroumnosti, i neke nesavršene životinje više se ističu, kao pčele i mravi). I stoga ribe ne naziva živom dušom, nego gmizavcima žive duše, a zemaljske životinje naziva živom dušom, zbog savršenosti života u njima, kao da su ribe tijela koja imaju nešto od duše, a zemaljske životinje, zbog savršenosti života, jesu kao duše koje gospodare tijelima. Najsavršeniji je pak stupanj života u čovjeku. I stoga se za život čovjeka ne veli da je proizveden od zemlje ili vode, kao u ostalih životinja, nego od Boga.
Odgovor na 2. prigovor: pod stokom, ili blagom, razumijevaju se domaće životinje, koje čovjeku služe na bilo koji način. Pod zvijerima se pak razumijevaju divlje životinje, kao medvjedi i lavovi. Pod gmizavcima pak životinje koje ili nemaju noge kojima bi se uzdigle od zemlje, kao zmije; ili imaju kratke, kojima se malo uzdižu, kao gušteri i kornjače i tome slično. Ali budući da postoje neke životinje koje se ni pod jedno od ovoga ne obuhvaćaju, kao jeleni i srne, da bi se i one obuhvatile, dodao je „četveronošce“. Ili je prethodno stavio „četveronošce“ kao rod, a ostalo dodao kao vrste, jer su naime i neki gmizavci četveronošci, kao gušteri i kornjače.
Odgovor na 3. prigovor: pri drugim životinjama i biljkama spomenuo je rod i vrstu da bi označio rađanje sličnih iz sličnih. Za čovjeka pak nije bilo nužno da se to kaže, jer se ono što je prethodno rečeno o drugima može razumjeti i o čovjeku. Ili zato što se životinje i biljke proizvode prema svojemu rodu i vrsti, kao daleko udaljene od božanske sličnosti, a za čovjeka se veli da je oblikovan na sliku i priliku Božju.
Odgovor na 4. prigovor: Božji blagoslov daje snagu umnažanja po rađanju. I stoga ono što je stavljeno za ptice i ribe, koje se prve javljaju, nije bilo nužno ponavljati za zemaljske životinje, nego se podrazumijeva. Za ljude se pak ponavlja blagoslov, jer je u njima neki poseban razlog umnažanja, radi popunjavanja broja izabranih, „i da ne bi tko rekao kako u službi rađanja djece ima ikakva grijeha. Biljke pak nemaju nikakve težnje za rasplođivanjem potomstva, te bez ikakva osjeta rađaju, stoga su prosuđene nedostojnima riječi blagoslova“.
Odgovor na 5. prigovor: budući da je rađanje jednoga propadanje drugoga, to što se iz propadanja manje plemenitih rađaju plemenitija, ne protivi se prvoj uspostavi stvari. Stoga su se životinje koje nastaju iz propadanja neživih stvari ili biljaka mogle tada roditi. No one koje nastaju iz propadanja životinja nisu se tada mogle proizvesti, osim samo u moći.
Odgovor na 6. prigovor: kako Augustin veli u I. knjizi De Genesi contra Manichaeos, „ako u radionicu nekoga obrtnika uđe neupućen čovjek, vidi ondje mnoga oruđa čije uzroke ne poznaje, i ako je vrlo nerazuman, smatra ih suvišnima. Ako pak neoprezan padne u peć ili se kakvim oštrim gvožđem ozlijedi, smatra da je ondje mnogo štetnoga, čiju uporabu budući da obrtnik poznaje, ismijava njegovu nerazumnost. Tako se u ovome svijetu neki usuđuju koriti mnogo toga čije uzroke ne vide, jer mnogim se stvarima, premda našemu domu nisu nužne, ipak dovršuje cjelovitost svemira“. Čovjek bi se pak prije grijeha uredno služio stvarima svijeta. Stoga mu otrovne životinje ne bi bile štetne.
Hrvatski prijevod: Kršćanska stvarnost, 2026., prema latinskom izdanju Leonina (Rim, 1888.); Dodatak i Prilog prevedeni su s engleskoga prijevoda Otaca engleske dominikanske provincije (1920.). Biblijski navodi vode u čitalicu Biblije na portalu.
Ovaj tekst nije preveo teolog, stoga nemojte prijevod shvaćati doslovno. Ako želite ući u dublje teološko tumačenje, pročitajte latinski izvornik.