Preskoči na sadržaj
Kršćanska Stvarnost

I, q. 6, a. 1

Priliči li Bogu biti dobar

Prigovor 1. Čini se da biti dobar ne priliči Bogu. Pojam se naime dobra sastoji u načinu, vrsti i redu. No čini se da to ne priliči Bogu, budući da je Bog neizmjeran, i ne usmjeruje se k nečemu. Dakle, biti dobar ne priliči Bogu.

Prigovor 2. Nadalje, dobro je ono što svi teže postići. No za Bogom ne teže svi, jer ga ne spoznaju svi, a ništa se ne želi ako nije poznato. Dakle, biti dobar ne priliči Bogu.

Naprotiv, kaže se u Tuž 3, „dobar je Gospodin onima koji se uzdaju u njega, duši koja ga traži“.

Odgovaram: biti dobar ponajviše priliči Bogu. Dobro je naime nešto prema tome što je poželjno. Svaka pak pojedina stvar teži za svojim savršenstvom. Savršenstvo pak i oblik učinka jest određena sličnost djelatnika, budući da svaki djelatnik čini sebi slično. Stoga je sam djelatnik poželjan, i ima pojam dobra, to je naime ono što se od njega želi, da se ima udjela u njegovoj sličnosti. Budući dakle da je Bog prvi djelatni uzrok svega, bjelodano je da mu priliči pojam dobra i poželjnoga. Stoga Dionizije u knjizi De div. nom. pripisuje dobro Bogu kao prvomu djelatnom uzroku, govoreći da se dobrim naziva Bog, „kao onaj iz koga sve opstoji“.

Odgovor na 1. prigovor: imati način, vrstu i red pripada pojmu uzrokovanoga dobra. No dobro je u Bogu kao u uzroku, stoga njemu pripada nametati drugima način, vrstu i red. Stoga je to troje u Bogu kao u uzroku.

Odgovor na 2. prigovor: sva bića težeći za vlastitim savršenstvima teže za samim Bogom, ukoliko su savršenstva svih stvari određene sličnosti božanskoga bitka, kako je iz rečenoga očito. I tako od onih bića koja teže za Bogom, neka ga spoznaju po njemu samome, što je vlastito razumnome stvorenju. Neka pak spoznaju neka sudioništva njegove dobrote, što se također proteže sve do osjetilne spoznaje. Neka pak imaju naravnu težnju bez spoznaje, poput onih koja su nagnuta k svojim svrhama od drugoga višega koji spoznaje.

Hrvatski prijevod: Kršćanska stvarnost, 2026., prema latinskom izdanju Leonina (Rim, 1888.); Dodatak i Prilog prevedeni su s engleskoga prijevoda Otaca engleske dominikanske provincije (1920.). Biblijski navodi vode u čitalicu Biblije na portalu.

Ovaj tekst nije preveo teolog, stoga nemojte prijevod shvaćati doslovno. Ako želite ući u dublje teološko tumačenje, pročitajte latinski izvornik.