Preskoči na sadržaj
Kršćanska Stvarnost

I, q. 2, a. 1

Je li to da Bog jest po sebi poznato

Prigovor 1. Čini se da je to da Bog jest po sebi poznato. Nama se naime naziva po sebi poznatim ono čija nam spoznaja naravno pripada, kako je očito o prvim načelima. No, kako kaže Damaščanin na početku svoje knjige, „svima je spoznaja postojanja Boga naravno usađena“. Dakle, to da Bog jest po sebi poznato je.

Prigovor 2. Nadalje, nazivaju se po sebi poznatima one stvari koje se spoznaju čim se spoznaju pojmovi, što Filozof pripisuje prvim načelima dokazivanja u I Poster., jer kada se zna što je cjelina i što je dio, odmah se zna da je svaka cjelina veća od svojega dijela. No kada se shvati što znači ovo ime Bog, odmah se ima da Bog jest. Označava se naime ovim imenom ono od čega se veće ne može označiti; veće je pak ono što jest u stvarnosti i u razumu, nego ono što jest samo u razumu; stoga, budući da je, kada se shvati ovo ime Bog, odmah u razumu, slijedi također da jest i u stvarnosti. Dakle, to da Bog jest po sebi poznato je.

Prigovor 3. Nadalje, to da istina jest po sebi poznato je, jer onaj tko niječe da istina jest, priznaje da istina jest; ako naime istina nije, istinito je da istina nije. Ako pak postoji nešto istinito, mora biti da istina jest. Bog pak jest sama istina, Iv 14, „ja sam put, istina i život“. Dakle, to da Bog jest po sebi poznato je.

Naprotiv, nitko ne može misliti oprečno onome što je po sebi poznato, kako je očito po Filozofu u IV. Metaphys. i I Poster. o prvim načelima dokazivanja. Može se pak misliti oprečno onome da Bog jest, prema onome iz Ps 52, „reče bezumnik u srcu svojemu: nema Boga“. Dakle, to da Bog jest nije po sebi poznato.

Odgovaram: događa se da je nešto po sebi poznato dvostruko, na jedan način, po sebi a ne s obzirom na nas; na drugi način, po sebi i s obzirom na nas. Naime, neka je tvrdnja po sebi poznata po tome što je predikat uključen u pojam subjekta, kao čovjek je životinja, jer životinja spada u pojam čovjeka. Ako je dakle svima poznato o predikatu i o subjektu što jest, ta će tvrdnja svima biti po sebi poznata, kako je očito u prvim načelima dokazivanja, čiji su pojmovi neka opća načela koja nitko ne ignorira, poput bića i nebića, cjeline i dijela, i sličnoga. Ako pak nekima nije poznato o predikatu i subjektu što jest, tvrdnja će doduše, koliko je do nje same, biti po sebi poznata, no ne i onima koji ne poznaju predikat i subjekt tvrdnje. I stoga se događa, kako kaže Boetije u knjizi De hebdomadibus, da su neka opća shvaćanja uma i po sebi poznata samo kod mudrih, kao da netjelesne stvari nisu u mjestu. Kažem dakle da je ova tvrdnja, Bog jest, koliko je do nje same, po sebi poznata, jer je predikat isto što i subjekt; Bog je naime svoj bitak, kako će se niže pokazati. Ali budući da mi o Bogu ne znamo što jest, ona nama nije po sebi poznata, nego ju je potrebno dokazati po onome što je više poznato s obzirom na nas, a manje poznato s obzirom na narav, naime po učincima.

Odgovor na 1. prigovor: spoznati da Bog jest na neki općenit način, pod određenom nejasnoćom, naravno nam je usađeno, ukoliko je naime Bog čovjekovo blaženstvo; čovjek naime naravno želi blaženstvo, a ono što čovjek naravno želi, isto tako naravno i spoznaje. Ali to nije jednostavno spoznati da Bog jest; kao što spoznati onoga koji dolazi nije spoznati Petra, premda je Petar onaj koji dolazi; mnogi naime drže da je savršeno čovjekovo dobro, a to je blaženstvo, bogatstvo; neki pak naslade; a neki nešto drugo.

Odgovor na 2. prigovor: možda onaj koji čuje ovo ime Bog ne razumije da se označava nešto od čega se veće ne može misliti, budući da su neki vjerovali da je Bog tijelo. Čak i ako se dopusti da svatko razumije kako se ovim imenom Bog označava to što se kaže, naime ono od čega se veće ne može misliti; ipak stoga ne slijedi da on razumije kako ono što se označava imenom jest u naravi stvari; nego samo u shvaćanju razuma. Niti se može dokazivati da jest u stvarnosti, osim ako bi se dopustilo da u stvarnosti jest nešto od čega se veće ne može misliti, što ne dopuštaju oni koji postavljaju da Bog ne postoji.

Odgovor na 3. prigovor: to da istina jest općenito, po sebi poznato je, ali to da prva istina jest, to nama nije po sebi poznato.

Hrvatski prijevod: Kršćanska stvarnost, 2026., prema latinskom izdanju Leonina (Rim, 1888.); Dodatak i Prilog prevedeni su s engleskoga prijevoda Otaca engleske dominikanske provincije (1920.). Biblijski navodi vode u čitalicu Biblije na portalu.

Ovaj tekst nije preveo teolog, stoga nemojte prijevod shvaćati doslovno. Ako želite ući u dublje teološko tumačenje, pročitajte latinski izvornik.