Preskoči na sadržaj
Kršćanska Stvarnost

I, q. 110, a. 4

Mogu li dobri ili zli anđeli činiti čudesa

Prigovor 1. Čini se da anđeli mogu činiti čudesa. Kaže naime Grgur: „silama se nazivaju oni duhovi po kojima se češće događaju znakovi i čudesa“.

Prigovor 2. Nadalje, Augustin kaže u knjizi De diversis quaestionibus octoginta tribus „da vračari čine čudesa po privatnim ugovorima, dobri kršćani po javnoj pravednosti, loši kršćani po znakovima javne pravednosti“. No vračari čine čudesa po tome što bivaju uslišani od zloduha, kako sam na drugom mjestu u istoj knjizi kaže. Dakle, zlodusi mogu činiti čudesa. Dakle, još mnogo više dobri anđeli.

Prigovor 3. Nadalje, Augustin u istoj knjizi kaže da se „za sve što vidljivo biva ne vjeruje bez razloga da se može dogoditi i po nižim vlastima ovoga zraka“. No kada se neki učinak naravnih uzroka proizvede bez reda naravnoga uzroka, to kažemo da je čudo; recimo kad netko ozdravi od ognjice, ne djelovanjem naravi. Dakle, anđeli i zlodusi mogu činiti čudesa.

Prigovor 4. Nadalje, viša moć nije podložna redu nižega uzroka. No tjelesna je narav niža od anđela. Dakle, anđeo može djelovati mimo reda tjelesnih djelatnika. A to znači činiti čudesa.

Naprotiv, o Bogu se kaže u Psalmu: „koji jedini čini velika čudesa“.

Odgovaram: čudom se u pravom smislu naziva kada nešto biva mimo reda naravi. No ne dostaje za pojam čuda ako nešto biva mimo reda neke pojedinačne naravi, jer bi tako onaj koji baci kamen uvis činio čudo, budući da je to mimo reda naravi kamena. Iz ovoga se dakle za nešto kaže da je čudo, što biva mimo reda svekolike stvorene naravi. A to ne može učiniti nitko osim Boga, jer što god čini anđeo ili bilo koje drugo stvorenje vlastitom moći, to biva prema redu stvorene naravi; i tako nije čudo. Stoga preostaje da jedini Bog može činiti čudesa.

Odgovor na 1. prigovor: za neke se anđele kaže da čine čudesa ili zato što na njihovu želju Bog čini čudesa, kao što se i za svete ljude kaže da čine čudesa; ili zato što pružaju neko služenje u čudesima koja bivaju, poput skupljanja praha u općem uskrsnuću ili čineći nešto tome slično.

Odgovor na 2. prigovor: o čudesima se apsolutno govoreći kaže, kako je rečeno, kada neka djela bivaju mimo reda svekolike stvorene naravi. No jer nam nije poznata svaka moć stvorene naravi, stoga kad god nešto biva mimo reda nama poznate stvorene naravi po stvorenoj moći nama nepoznatoj, to je čudo u odnosu na nas. Tako dakle kada zlodusi nešto čine svojom naravnom moći, to se naziva čudesima ne apsolutno, nego u odnosu na nas. I na taj način vračari po zlodusima čine čudesa. A kaže se da bivaju po privatnim ugovorima jer se svaka moć stvorenja u svemiru odnosi kao moć neke privatne osobe u gradu; stoga kad vračar nešto čini po savezu sklopljenom sa zloduhom, to biva takoreći po nekom privatnom ugovoru. No božanska je pravednost u čitavu svemiru kao javni zakon u gradu. I zato dobri kršćani, ukoliko po božanskoj pravednosti čine čudesa, kaže se da čine čudesa po javnoj pravednosti. Loši pak kršćani po znakovima javne pravednosti, kao zazivajući ime Kristovo ili podjeljujući neke sakramente.

Odgovor na 3. prigovor: duhovne vlasti mogu činiti ono što vidljivo biva na ovom svijetu primjenjujući tjelesna sjemena po mjesnom gibanju.

Odgovor na 4. prigovor: premda anđeli mogu učiniti nešto mimo reda tjelesne naravi, ne mogu ipak učiniti ništa mimo reda svekolikoga stvorenja, što se zahtijeva za pojam čuda, kako je rečeno.

Hrvatski prijevod: Kršćanska stvarnost, 2026., prema latinskom izdanju Leonina (Rim, 1888.); Dodatak i Prilog prevedeni su s engleskoga prijevoda Otaca engleske dominikanske provincije (1920.). Biblijski navodi vode u čitalicu Biblije na portalu.

Ovaj tekst nije preveo teolog, stoga nemojte prijevod shvaćati doslovno. Ako želite ući u dublje teološko tumačenje, pročitajte latinski izvornik.