Preskoči na sadržaj
Kršćanska Stvarnost

I-II, q. 2, a. 1

Sastoji li se blaženstvo u bogatstvu

Prigovor 1. Čini se da se čovjekovo blaženstvo sastoji u bogatstvu. Budući naime da je blaženstvo krajnji cilj čovjeka, sastoji se u onome što ponajviše vlada u čovjekovu osjećaju. A takvo je bogatstvo; kaže se naime u Prop 10: „novcu se pokorava sve“. Dakle, u bogatstvu se sastoji čovjekovo blaženstvo.

Prigovor 2. Nadalje, prema Boetiju u III. knjizi De Consol., „blaženstvo je stanje usavršeno sabiranjem svih dobara“. No čini se da se u novcu sve posjeduje, jer, kako Filozof kaže u V. Ethic., radi toga je novac izumljen da bude takoreći jamac imanja za njega što god čovjek htio. Dakle, u bogatstvu se sastoji blaženstvo.

Prigovor 3. Nadalje, čini se da je želja za najvišim dobrom, budući da nikada ne prestaje, beskonačna. No to se ponajviše nalazi u bogatstvu, jer „škrtac se neće nasititi novca“, kako se kaže u Prop 5. Dakle, u bogatstvu se sastoji blaženstvo.

Naprotiv, dobro se čovjeka više sastoji u zadržavanju blaženstva nego u njegovu rasipanju. No kako Boetije u II. knjizi De Consol. kaže, „bogatstva rasipanjem, više nego zgrtanjem, bolje sjaje, ako već škrtost uvijek čini omraženima, a darežljivost slavnima“. Dakle, u bogatstvu se blaženstvo ne sastoji.

Odgovaram: nemoguće je da se čovjekovo blaženstvo sastoji u bogatstvu. Dvostruko je naime bogatstvo, kako Filozof kaže u I. knjizi Polit., naime naravno i umjetno. Naravna su doista bogatstva ona kojima se čovjeku pomaže radi otklanjanja naravnih nedostataka, poput hrane, pića, odjeće, prijevoznih sredstava, nastambi i drugoga tome sličnoga. Umjetna su pak bogatstva ona kojima se po sebi naravi ne pomaže, poput novca; nego ih je ljudsko umijeće izumilo radi lakoće razmjene, da budu takoreći neka mjera prodajnih stvari. Bjelodano je pak da u naravnim bogatstvima čovjekovo blaženstvo ne može biti. Traže se naime takva bogatstva radi drugoga, naime radi uzdržavanja čovjekove naravi, i stoga ne mogu biti krajnji cilj čovjeka, nego se radije usmjeravaju k čovjeku kao k cilju. Stoga su u redu naravi sva takva dobra ispod čovjeka i načinjena radi čovjeka; prema onome iz Ps 8: „sve si podložio pod noge njegove“. Umjetna se pak bogatstva ne traže osim radi naravnih; ne bi se naime tražila kad se po njima ne bi kupovale stvari nužne za životnu uporabu. Stoga još mnogo manje imaju pojam krajnjega cilja. Nemoguće je dakle da blaženstvo, koje je krajnji cilj čovjeka, bude u bogatstvu.

Odgovor na 1. prigovor: sve se tjelesne stvari pokoravaju novcu u pogledu mnoštva luđaka, koji poznaju samo tjelesna dobra koja se novcem mogu steći. No prosudba o ljudskim dobrima ne smije se uzimati od luđaka, nego od mudraca, kao i prosudba o okusima od onih koji imaju dobro raspoloženo nepce.

Odgovor na 2. prigovor: novcem se mogu imati sve prodajne stvari, ali ne duhovne, koje se ne mogu prodati. Stoga se kaže u Izr 17: „što koristi luđaku imati bogatstvo kad mudrost ne može kupiti?“

Odgovor na 3. prigovor: težnja za naravnim bogatstvima nije beskonačna, jer prema određenoj mjeri dostaju naravi. No težnja za umjetnim bogatstvima jest beskonačna, jer služi neurednoj požudi, koja se ne ograničuje, kako je bjelodano po Filozofu u I. knjizi Polit. Ipak je drukčije beskonačna želja za bogatstvom, a drukčije želja za najvišim dobrom. Naime, najviše dobro, što se savršenije posjeduje, to se više samo ljubi, a drugo prezire, jer što se više ima, više se spoznaje. I zato se kaže u Sir 24: „koji me jedu, još će gladovati“. No u težnji za bogatstvima i bilo kojim vremenitim dobrima biva obrnuto: naime, kada se već posjeduju, sama se preziru, a za drugima se teži; prema onome što se označuje u Iv 4 kada Gospodin kaže: tko pije „od ove vode“, kojom se vremenita dobra označuju, „opet će ožednjeti“. I to stoga što se njihova nedostatnost više spoznaje kada se posjeduju. I zato to samo pokazuje njihovu nesavršenost, i to da se u njima ne sastoji najviše dobro.

Hrvatski prijevod: Kršćanska stvarnost, 2026., prema latinskom izdanju Leonina (Rim, 1888.); Dodatak i Prilog prevedeni su s engleskoga prijevoda Otaca engleske dominikanske provincije (1920.). Biblijski navodi vode u čitalicu Biblije na portalu.

Ovaj tekst nije preveo teolog, stoga nemojte prijevod shvaćati doslovno. Ako želite ući u dublje teološko tumačenje, pročitajte latinski izvornik.