PASTIROV SAN I POHOD JASLICAMA

1.
Tek što sam najbolje zaspao
i usnuo mnoge čudesne snove,
ležeći na travi usred zelene šume,
ugledah nekoga kako trči
i ovako mi govori:

„Ustani i promatraj
svjetlost sjajnih zvijezda.
Dogodilo se novo čudo!”

2.
Kada ustadoh i pođoh vidjeti
tko mi govori,
ugledah sjajno nebo
kao da gori.

Kod Betlehema bijaše
veliko mnoštvo anđela.
Pjevahu, klečahu
i navješćivahu mir svemu narodu.

3.
Čuo sam još jedan
vrlo lijep i jasan glas.
Činilo mi se da doziva
sve nas zajedno:

„Vi pastiri koji ste ostali,
zašto ne idete prema onoj štali
promatrati i vidjeti
rođeno Dijete
te mu darove prinijeti?”

4.
Čuvši kako se sve više
čuju pjesme anđeoskoga veselja,
odmah ustadoh i pozvah druge
koji su ondje prebivali.

Rekoh:
„Pođimo, pastiri,
da vidimo što se dogodilo.
Nije li se doista Mesija,
radi našega spasenja,
već rodio?”

5.
Kada uđoh u razrušenu,
otvorenu i posve priprostu štalu,
ondje bijahu Josip
i Majka Djevica
u velikom siromaštvu.

Među njima bijaše Djetešce,
lijepo i milo poput sunca:
Dijete i Kralj,
koji na slamici ležaše
jednostavno povijen.

6.
Tada ispravno spoznah
Božanstvo i čudesno rođeno Otajstvo.
Sin Božji iz ljubavi prema nama
uze našu narav.

Ondje bijahu Božanstvo
i čovještvo zajedno:
primljeni i nošeni
od prečiste Djevice,
a sada rođeni.

7.
Tada klekoh i izrekoh
hvalu i slavu onomu
koji se za mene rodio.
Poljubih to Otajstvo
gorućom željom.

Vječni Bože,
tebi neka bude velika slava
od nas malenih
jer si nas tako silno ljubio
i pohodio.

8.
Hvala ti za ovaj dar,
Djetešce i Janješce,
za nas rođeno!

Ti si nama ljubljeno
neizmjerno Otajstvo.
Izbriši naše grijehe.
Budući da si se za nas rodio,
budi hvaljen i slavljen
od svakoga čovjeka dovijeka.