O PROLAZNOSTI SVIJETA

1.
Dok se svijet bori
za ispraznu slavu,
koja prolaznim sjajem
obećava sreću,

njezina moć
tako brzo nestaje
kao slabo ljudsko djelo
načinjeno od gline.

2.
Više vjeruj riječima
napisanima na ledu
nego obećanjima
zlobnoga svijeta.

Varljiv je u svojim darovima
i nestalan u dobroti:
nikada nije bilo vremena
u kojemu je ostao vjeran.

3.
Lakše je vjerovati
tami i snovima
nego se osloniti
na tašte svjetske sreće,

varljive zamisli,
ispraznosti,
lažni nauk
i prolazne naslade.

4.
Kaži:
gdje je Salomon,
nekoć toliko slavan?

Gdje je Samson,
nepobjedivi junak?

Gdje je lijepi Abšalom,
čudesna ljepota?

Gdje je blagi Jonatan,
ljupka plemenitost?

5.
Kamo je otišao Julije,
vladar prostranoga carstva?

Gdje je bogati rasipnik,
čovjek nasladna života?

Gdje je Tulije Ciceron,
slavan govornik?

Gdje je Aristotel,
ponos mudrih ljudi?

6.
Svi slavni velikaši,
tolika gospodstva,
crkveni poglavari,
tolika kraljevstva,

toliki vladari
i tolika bogatstva:
u trenutku oka
sve je nestalo.

7.
Kratka je svjetlost
časti ovoga svijeta,
a sve su njegove slasti
poput sunčeva sjaja
koji ubrzo nestane.

One oduzimaju
više radosti
i čovjeka odvode
u tamne žalosti.

8.
Zrnce hrane za mrave,
šaka pepela,
kap rose,
ispraznost!

Čime se ponosiš?
Ne znaš
hoćeš li sutra živjeti.

Čini dobro svakomu
dok još možeš.

9.
Tjelesna slava,
premda dugo traje,
u Svetome pismu
nazvana je cvijetom trave

i laganim šumskim listom
koji vjetar nosi:
dok još cvate,
smrt već odnosi čovjeka.

10.
Ne veži uz nju srce,
jer se može izgubiti.
Što god svijet daje,
odmah ponovno odnosi.

Promatraj nebeska dobra
i drži pamet uzdignutu.

Sretan je onaj
koji može prezreti
zemaljska dobra.